Uoči blagdana Velike Gospe Večernjak je objavio razgovor svoga novinara Darka Pavičića s nadbiskupom zagrebačkim mons. Draženom Kutlešom. Iz ovoga razgovora izvukli smo nekoliko najzanimljivijih dijelova. Na pitanje o vezi s kardinalima bl. Stepincem i Kuharićem, koje često ističe, nadbiskup odgovara.
– Smatram da u našem društvu premalo cijenimo ono što imamo. Kada bismo nekom strancu rekli da postoji nadbiskupija u kojoj su u 20. stoljeću, u doba nacizma, fašizma i komunizma, besprijekorno djelovala dvojica nadbiskupa koja su sada na putu proglašenja svetima – jedan da je blaženik, a drugi kandidat za kanonski postupak – ne treba sumnjati da bi se divio takvoj Crkvi. To svakomu tko imalo poznaje prilike u svijetu nedvojbeno znači da je riječ o junacima koji ne samo da su na plećima imali svoje živote nego na neki način i odgovornost za živote stotina tisuća povjerenih im vjernika. Ako se cijeli svijet danas može oduševljavati našom nogometnom reprezentacijom, zašto ne bi i onima koji su bili heroji i na drugim područjima koji su, da se slikovito izrazim, igrali utakmice koje su određivale budućnost Crkve i čitavoga naroda? Zato je važno da još bolje upoznajemo živote naših svetačkih likova. Vjerujte, oni obiluju takvim iskustvima da bi bolje poznavanje života i djelovanja, počevši od dvojice kardinala, Stepinca i Kuharića, moglo ne samo učvrstiti naš crkveni i nacionalni ponos nego biti i nadahnuće da našu budućnost usmjerimo prema pravednijem, etičnijem i u svakom smislu blagoslovljenijem cilju. (…)
O dramatičnoj demografskoj situaciji u Hrvatskoj mons. Kutleša kaže:
– Crkva živi s narodom, ali ne donosi ni demografske politike niti ima mehanizme koji bi omogućili povratak raseljenih ili povećavali natalitet. No,nikad se u Crkvi nećemo umoriti od duhovnoga praćenja naših iseljenih ljudi. U tom se smislu naši dušobrižnici u inozemstvu nalaze pred posve novim izazovima. Jednako tako, potrebno je naglasiti da su izumiranju hrvatskoga naroda zasigurno na puno načina pridonijeli i zakoni koji pobačaj, ubojstvo ljudskoga bića, čine lakše dostupnim i bržim. Nećemo se u Crkvi obeshrabriti u pastoralnim aktivnostima preko kojih je moguće oživljavati “mrtvi” ljudski duh, često opijen sebičnošću te pokušati djelovati da se na ljestvici društvenih vrijednosti učvrste brak, obitelj i djeca. Da se poslužim riječima pape Franje, obitelj nije dio problema, nego dio njegova rješenja. Kad bi barem to napokon ozbiljno shvatili predstavnici političkih vlasti na nacionalnim i lokalnim razinama (…).
Na kraju razgovora nadbiskup poručuje:
– Naš narod marijanski je i dok god se utječemo njezinu zagovoru ostajemo povezani i ne možemo propasti koliko god se zlo nadvijalo nad nama. Blagotvorno bi bilo kad bismo toga bili svjesni.
