Blagdan svetog Vida, koji je zaštitnik mjesta Mraclin, obilježava se 15. lipnja. Povijest kapele detaljno je istražena u diplomskom radu Valentine Radoš, koji je napisala u ožujku 2019. godine.
Likovna baština Velikogoričko-odranskog dekanata
Sveučilište u Zagrebu
Na mjestu današnje kapele sv. Vida stajala je drvena kapela iz XVII. ili pak XVIII. stoljeća. Godine 1894. gradi se zidana kapela prema projektu civilnog inžinjera Koste Tomca koji uzor za podizanje kapele pronalazi u gotičkom stilu. Svojim izgledom podsjeća na kapelu sv. Filomene na novom groblju u Velikoj Gorici čiji je projekt također izradio Kosta Tomac. Radi se o kapeli tlocrta latinskoga križa, sa tri traveja svođenih križno-rebrastim svodom i svetištem s trostranim zaključkom. Na pročelju je dvoetažni zvonik kvadratnog presjeka, a vanjština također lijepo odražava neogotički stil s brojnim krontraforima i prozorima zaključenim šiljatim lukom.
Oltari i kipovi
Oltar sv. Vida je glavni oltar kapele, nalazi se u svetištu i nastao je iste godine kada je kapela izgrađena, izrađen je od hrastovine i pozlaćen. Neostilski oltar nastao je u jednoj od zagrebačkih radionica za potrebe nove kapele u neogotičkom stilu koja je sagrađena na mjestu stare, drvene kapele. Oltar je u neogotičkom stilu, trodijelan sa širim središnjim dijelom te na sva tri dijela zaključen zabatom i fijalama. U nišama užih bočnih dijelova nalaze se skulpture svetaca, lijevo sv. Blaž u biskupskoj odjeći s pastoralom u jednoj ruci, a u drugoj drži prekrižene svijeće, a desno sv. Nikola koji je također odjeven u biskupsku odjeću, drži pastoral u jednoj ruci, a u drugoj drži knjigu na kojoj su dva zlatnika. U središnjem dijelu nalazi se oltarna pala Mučeništvo sv. Vida koja je po svemu starija od ostatka oltara i potječe iz druge polovice XVIII. stoljeća. Drveni oltar sv. Ane nalazi se na lijevom bočnom zidu i nastao je u vrijeme izgradnje nove kapele. Stilski i oblikovno slijedi glavni oltar iako je jednostavnije ornamentacije sa samo jednom skulpturom u središnjem dijelu koja prikazuje sv. Anu i malu Mariju koja kleči.
Skulpture su smještene na postamentu s natpisom: »SV: ANA«. Ostatak retabla i predele oltara ukrašen je pozlaćenim ornamentima u motivima vinove loze i vitica koji podsjećaju na stil secesije u jednom stiliziranom obliku. Izradio ga je domaći stolar Štrukelj. Oltar sv. Florijana nalazi se na desnom bočnom zidu i također je djelo stolara Štrukelja. Njegova arhitektonska osnova jednaka je oltaru sv. Ane. Stilski i oblikovno također slijedi glavni oltar iako je jednostavnije ornamentacije sa samo jednom skulpturom u središnjem dijelu koja prikazuje sv. Florijana koji vjedrom vode gasi požar koji je zahvatio kuću podno njegovih nogu. Skulptura se nalazi na postamentu s natpisom: »SV. FLORIAN«. Ostatak retabla i predele oltara ukrašen je pozlaćenim ornamentima u motivima vinove loze i vitica koji podsjećaju stil na secesije u jednom stiliziranom obliku.
Kip Srca Isusova nalazi se sa desne strane podno trijumfalnog luka. Nekoć se nalazio na glavnom oltaru i zajedno s kipom Srca Marijina flankirao tabernakul, ali su nakon 2005. godine premještene i svojim postoljem djelomično umetnute u zid ispod trijumfalnog luka, vjerojatno su rad s kraja XIX. i početka XX. stoljeća.
Slike
U središtu oltarne pale nalazi se sv. Vid u trenutku njegova mučeništva u kotlu. Oko njega se nalaze tri mučenika koja kompozicijski tvore trokut – na lijevoj strani jedan kleči i pali vatru, iznad njega je jedan na konju i promatra mučeništvo, a na desnoj strani jedan potpiruje vatru. Iznad cijelog prizora iz oblaka izviru tri krilate anđeoske glavice, i anđeo koji nosi vijenac mučeništva. Na tlu se nalaze kliješta kao dio mučeništva i rastvorena knjiga. Sanja Cvetnić (2005.) navodi kako je slika kompozicijski dobro riješena i naglašava da postoji čvrst odnos između figura koje su svojim pogledima i kretnjama međusobno povezane, a što se tiče vremena nastanka zaključuje da se zacijelo radi o drugoj polovini XVIII. stoljeća zbog zapisa u protokolima kanonskih vizitacija.
Vitraji
Četiri vitraja s crkvenim i narodnim motivima je nekadašnji župnik Makarević otkupio iz kapelice nekadašnjeg Merkurova sanatorija u Zagrebu, a preuredila ih je tvrtka Staklo iz Zagreba 1960. godine čemu svjedoči i potpis na jednom od vitraja: »IZVELO / STAKLO /ZAGREB / A.D. 1960«. Vitraji su umetnuti u šiljasto zaključene trodijelne prozore. Motivi se ponavljaju u donjem i središnjem dijelu na sva četiri prozora, a jedino se razlikuju u cvjetnoj ornamentaciji gornjeg, šiljasto zaključenog dijela prozora. Vitraji su podijeljeni na romboidne oblike, u središtu se nalazi križ, a u donjem dijelu su cvjetni motivi zaključeni s hrvatskim grbom. Bordure su ispunjene motivima žutoga cvijeća.
Foto galerija: Mladen Štuban
