O župi

Povijest župne crkve Pohoda Blažene Djevice Marije detaljno je istražena u diplomskom radu Valentine Radoš, koji je napisala u ožujku 2019. godine.
Likovna baština Velikogoričko-odranskog dekanata
Sveučilište u Zagrebu

Vukovina je naselje koje pripada pod Grad Veliku Goricu i nalazi se jugoistočno od istog.
Kroz naselje prolazi državna prometnica Zagreb-Sisak. Istočno od Vukovine je selo Kuče, a
južno Mraclin i zatim Buševec.

Župa se prvi puta spominje u popisu arhiđakona Ivana Goričkog (1334.) sa sjedištem u Starom Čiču i župnom crkvom posvećenom sv. Jurju, kao »ecclesia beati Georgii in Chicam. «Na samom kraju XVIII. stoljeća župna crkva sv. Jurja gubi status župne crkve koju pak preuzima obližnja vukovinska crkva te postaje filijalnom kapelom, a naposljetku se sredinom XIX. stoljeća i napušta. Na njenom mjestu je 1969. godine podignuta kapelica u čast Raspetome Kristu i sv. Jurju mučeniku.

Izgradnja nove župne crkve pod patronatom obitelji Erdödy započinje krajem XVIII. stoljeća kada postaje jedno od poznatih marijanskih hodočasničkih središta na području sjeverozapadne Hrvatske za koje postoje pisana svjedočanstva da su se na njezin zagovor događala čuda, a poklonjeni su joj i brojni zavjetni darovi. Često se u literaturi isticalo da je ovaj tip tlocrta nagovještaj klasicizma, ali Dubravka Botica (2012.) smatra da »u oblikovanju prepoznajemo snažno prisutnu baroknu tradiciju, a ne klasicizam, niti njegovu specifičnu srednjeuropsku inačicu kasnobaroknoga klasicizma. Stariji zvonik, kao i tretman pročelja, trodijelna razdioba prostora (ulazno polje, brod, svetište) nastavak su tradicije sakralne gradnje baroknog razdoblja. «U periodu početka XIX. stoljeća bila je opremljena baroknim oltarima iz stare crkve – glavni oltar sa starijim kipom čudotvorne Djevice i bočni oltari sv. Trojstva i sv. Marije Magdalene. Današnji inventar potječe s kraja XIX. i početka XX. stoljeća.

Zidni oslik

Zidni oslik djelo je slikara Marka Antoninija iz 1893. godine. Figuralni slikovni prikaz prevladava u svetištu crkve odnosno na svodu oblika češke kape i u kupoli glavnoga broda. Svod oblika češke kape sadrži središnji, kružni prizor uokviren bordurom koji prikazuje Presv. Trojstvo u oblacima, na lijevoj strani nalazi se Isus Krist koji drži križ u ruci, na desnoj strani je Bog Otac prikazan kao starac duge sijede brade, a iznad njih lebdi golubica Duha Svetoga. U kutovima svoda i svaki u svom medaljonu sa zlatnom pozadinom prikazana su četiri crkvena oca – Augustin, Ambrozije, Jeronim i Grgur Veliki.


Kupola glavnoga broda prikazuje sjedeće figure dvanaestorice apostola. Svaki apostol je prikazan je zasebnom okviru uspravno postavljena pravokutnika, a između svakog okvira je izduženi vegetabilni ornament koji podsjeća na stilizirani klas žita i stilizirani motiv vinove loze. Prikazani su sv. Andrija, sv. Matija, sv. Šimun, sv. Toma, sv. Juda Tadej, sv. Jakov mlađi, sv. Bartolomej, sv. Filip, sv. Jakov stariji, sv. Ivan, sv. Matej i sv. Šimun Kanaanac. Apostoli se nalaze pod oslikom nebeskoga svoda modre boje ispunjenog zlatnim zvijezdama.

Ispod kupole, a iznad bočnih oltara nalaze se dva zidna oslika u polukružno zaključenim okvirima s prizorima iz života Marijina. Iznad oltara Duha Svetoga (strana Poslanice) nalazi se prizor Susret Marije s Elizabetom, a iznad oltara sveta Tri kralja (strana Evanđelja) je prizor Navještenja. Prvi prikaz prikazuje susret Marije s Elizabetom čijom kompozicijom prevladavaju vertikale njihovih tijela u poluprofilu u središnjoj osi, ali i zidana arhitektura na lijevoj strani prostornoga opisa. Elizabeta je odjevena u zelenu halju s bogatim crvenim plaštom, a Marija u ružičastu halju i modri plašt. Marija pruža svoju desnu ruku, a Elizabeta lijevu. Žene zauzimaju prvi prostorni pojas, arhitektura drugi, a krajolik sa stablima i modrim nebom posljednji, treći prostorni pojas. Prikaz Navještenja u središtu prikazuje klečeću i frontalnu Mariju sklopljenih ruku, a s lijeve strane je arkanđeo Gabrijel u profilu. Iznad njih leti golubica Duha Svetoga, a u pozadini su samo blijede naznake krajolika i arhitekture.

Oltari i kipovi

Trodijelni glavni oltar sadrži devet skulptura i djelo je tirolskog kipara i altarista Ferdinanda Stuflessera iz 1904. godine. Ferdinand Stuflesser (St. Urlich 1855. -1926.) je bio kipar iz St. Urlicha, u doline Gröden, u južnom Tirolu koji svoju radionicu u rodnom mjestu osnovao 1875. godine te svojim skulpturama i oltarima opskrbljivao područje Habsburške Monarhije, pa tako i kontinentalne Hrvatske. Vukovinski glavni oltar izrađen je u drvu te polikromiran i pozlaćen. Oltarna arhitektura je ornamentirana pozlaćenim, vegetabilnim motivima koji su ugravirani ili aplicirani. U povišenoj, središnjoj niši zaključenoj oblim lukom nalazi se starija, barokna skulptura iz XVII. stoljeća koja prikazuje Mariju kao Nebesku Kraljicu – okrunjenu sa žezlom u jednoj ruci dok u drugoj ruci drži malog Isusa koji također ima krunu na glavi, a u lijevoj ruci drži vladarsku jabuku. Taj ikonografski tip karakterističan je za srednju Europu, posebice za područje današnje Austrije. Ta skulptura flankirana je dvjema manjim skulpturama anđela adoranata koje su nastale u sklopu izrade novog oltara. U bočnim nišama nalaze se skulpture Bogorodičinih roditelja sv. Ane i sv. Joakima zaključene također oblim lukom i zabatom. Sv. Ana čita knjigu koju drži u rukama, a sv. Joakim prikazan je kao starac koji u desnoj ruci drži štap, a u lijevoj posudu s dvije golubice. Pozadina niša je u gornjem dijelu oslikano nebo, a u donjem dijelu oslikana draperija. Predelu oltara krase četiri reljefa koji se nalaze unutar manjih niša, a predstavljaju simboličke prikaze sakramenata. Prikazani sakramenti su: Ženidba prikazana kao rukovanje iznad kojeg je križ iz kojeg izlaze zrake svjetlosti, Svećenički red koji je prikazan kao ključevi Crkve iznad kojih je golubica Duha Svetoga, zatim reljef krštenja na kojem je prikazana posuda s pomašću, a iznad je križ te posljednji reljef predstavlja Sv. potvrdu. Posebno je istaknut tabernakul flankiran s dva anđela adoranta ispod kojih su reljefi sa simboličkim prikazima sakramenata Pokore i Posljednje pomasti. Tabernakul ima nišu u kojoj se nalazi pacifikal s trolisnim završetkom krakova križa, a na svojevrsnom zabatu tabernakula se nalazi oslik Veronikina rubca. Kipovi su proporcionalno točni i nema naglašene patetike u njihovim izrazima lica i pokretima što objašnjava i Irena Kraševac (2003.): »[…]sukladno duhu vremena [Ferdinand Stuflesser] nastoji prenijeti objektivnu čistoću izraza i religijski duh pod utjecajem nazarenskoga stila.«

Oltar sv. Tri kralja nalazi se na strani Evanđelja i stilski je podudaran s glavnim oltarom, također djelo Ferdinanda Stuflessera, ali iz 1907. godine.262 Također je trodijelan s oblim lukovima i povišenim središnjim dijelom. U niši središnjeg dijela oltara nalazi se reljef Poklonstva kraljeva koji se s Bogorodicom i Djetetom nalaze u prvom prostornom pojasu. Iza njih stoji sv. Josip, a pozadina uključuje arhitekturu prikazanu u skraćenoj perspektivi i krajolik s palmom. Svi likovi su prikazani u profilu, osim sv. Josipa i Djeteta koji su prikazani frontalno. U malenoj niši na zabatu središnjeg dijela oltara nalazi se skulptura sv. Jurja. U bočnim nišama nalaze se skulpture sv. Katarine i sv. Barbare. Na vratašcima tabernakula je reljef sa simboličkim prikazom Euharistije. Na antependiju oltara su dva reljefa s prikazima Sv. Tri kralja promatraju zvijezdu i Herod šalje kraljeve u Betlehem. Oltarna arhitektura je polikromirana s ugraviranim ili apliciranim pozlaćenim, vegetabilnim ornamentima.

Oltar Duha Svetoga, istoga autora i godine izrade kao oltar sv. Tri kralja, nalazi se na strani Poslanice i stilski je podudaran s glavnim i drugim bočnim oltarom. Trodijelan je s oblim lukovima niša i povišenim središnjim dijelom. U niši središnjeg dijela nalazi se reljef Silaska Duha Svetoga s Bogorodicom u sredini okruženom apostolima na koje silaze plameni jezici Duha Svetoga koji je uprizoren kao golubica u gornjem dijelu reljefa. Ta scena se odvija u unutrašnjem prostoru što je lijepo dočarano prozorima i dijelom stropa u pozadini. U malenoj niši na zabatu središnjeg dijela nalazi se skulptura sv. Lucije koja na pladnju drži prepoznatljivi atribut – svoje oči. U bočnim nišama su skulpture sv. Ćirila i sv. Metoda s biskupskim mitrama. Antependij oltara oslikan je kerubinskim glavicama i zakriva Božji grob.

Kip Srca Isusova autora Josefa Riefessera, tirolskog drvorezbara, iz 1910. godine nalazi se na konzoli podno trijumfalnoga luka na strani Poslanice. Frontalni Krist ruke polaže na srce na sredini prsa i pogled mu je usmjeren prema vjernicima što olakšava njegov povišeni smještaj. Odjeven je u bijelu halju i crveni plašt dubokih nabora draperije i pozlaćenih obruba. Do izražaja najviše dolaze njegove ruke, koščato modelirane s ranama od čavala. Na istoj strani, u neposrednoj blizini kipa Srca Isusova je poprsje bl. Alojzija Stepinca od željeznog lima, djelo akademskog kipara Mladena Mikulina o čemu svjedoči njegov potpis na postolju kipa.

Propovjedaonica

Balkon propovjedaonice ima pet strana s pripadajućim reljefima, a cjelina je stilski analogna s glavnim oltarom i dva bočna oltara Ferdinanda Stuflessera. U lučno zaključenim poljima na stranicama balkona reljefno su prikazani: sv. Marko s lavom, sv. Luka s volom, Krist sa knjigom u ruci u kojoj je napisano prvo i posljednje slovo grčkog alfabeta odnosno slova A i Ω koji označavaju početak i kraj, sv. Matej s anđelom i sv. Ivan s orlom. Donju plohu baldahina propovjedaonice krasi reljef golubice Duha Svetoga, a na vrhu baldahina nalazi se skulptura Mojsija koji u rukama drži deset Božjih zapovijedi. Izradio ju je također Ferdinand Stuflesser 1907. godine.

Vitraji

Vitraji se nalaze iznad bočnih oltara i flankiraju dva zidna oslika s prizorima Susret Marije s Elizabetom i Navještenje. Na strani Poslanice nalaze se vitraju posvećeni sv. Antunu Padovanskom i sv. Vidu, a na strani Evanđelja su vitraju posvećeni sv. Petru i sv. Pavlu te bl. Alojziju Stepincu.

Sv. Antun Padovanski prikazan je u klečećem stavu s djetetom Isusom na vrhu drvenog klečala. Obasjani su zrakama svjetlosti koje izlaze iz golubice Duha Svetoga. Vitraj posvećen sv. Vidu prikazuje sveca sklopljenih ruku na molitvu u kotlu, na desnoj strani je rimski vojnik, a na lijevoj muškarac koji pali vatru ispod kotla. U pozadini se vidi veduta mraclinske kapele.

Vitraj posvećen sv. Petru i sv. Pavlu prikazuje dva sveca u poluprofilu, pogleda uprtih u promatrače. Nose svoje karakteristične atribute, a središtem kompozicije dominira križ iz kojeg
izlaze zrake svijetla. Vitraj s prikazom bl. Alojzija Stepinca osim blaženika prikazuje još malenog dječaka u njegovu društvu.

Još dva vitraja krase ovu crkvu, jedan je na glavnom ulazu gdje se iznad vrata nalazi polukružni vitraj s napisom »IHS«, a drugi je u svetištu crkve i prikazuje sv. Jurja koji ubija zmaja. Crteže za vitraje izvela je Sandra Krnjajić-Šabat, a sama izrada je djelo Branka Čolovića Pulskog iz 1996. – 1997. godine.

Župa Vukovina danas osim župne crkve Pohoda Blažene Djevice Marije obuhvaća i filijalne kapele:

Više o povijesti