Nakon četiri godine ponovo smo radost uskrsnuća dočekali u našoj kapeli. Naš župnik, vlč. Sabolek, s osobitim je raspoloženjem pozdravio punu crkvu, u nadi – koju je istaknuo i s oltara – da će se takav odziv nastaviti i kroz godinu.
– Braćo i sestre, svima nama Isusov način življenja jest hod u zagrljaj Nebeskoga Oca, u Njegovo krilo, u vječnost. A, evo Njegovog divnog životnog primjera: nikad nije prošao kraj bolesnoga, kraj nemoćnoga, kraj gladnoga, poniženog, prezrenog, odbačenog… Na to smo, braćo i sestre, pozvani i mi. Analizirati šta je rekao Isus, to znači vjerovati, to što govori, treba potvrditi direktno. To je već malo teže. Redovito biti na svetoj misli. Redovito paziti na svoje misli, svoje riječi, način ponašanja. Uvijek živjeti u odnosu ljubavi prema bližnjemu: hoćeš djetetu, hoćeš supružniku, hoćeš svojem subratu, sumještaninu. To nije lako. Ali, braćo i sestre, to je uspon u dobru, rast u dobru, to je moj korak do Golgote. Puno puta želiš najljepše, najbolje, pa ti se omakne. Kolike su žene, majke, desetljećima trpile poniženje. Umjesto zagrljaja dobile su poniženje. Prezir. Nije to lako, braćo i sestre, to je trpljenje životnog križa kojeg nosimo, ali to je hod u ljubavi do uskrsnuća, Isusov korak po korak do Golgote. I nije samo taj vapaj. “Oče moj, ako je moguće, neka me mimođe ovaj čas – ali samo ako je to Tvoja volja.” Molimo da nam darom Duha svetoga podari jakost. Molim za sebe da budem što bolji svećenik. Molim za vas da budete što radosniji vjernici. Što radosniji sveti roditelji, supružnici. Neka vam dragi Bog i uskrsli Krist pomognu u toj životnoj zadaći.
Nakon mise vjernici su se, zajedno s našim župnikom i kapelanom vlč. Topićem, još malo zadržali ispred crkve uz prigodni uskrsni stol, prije nego su ovo prekrasno uskrsno raspoloženje ponijeli svojim domovima.
