Povijest kapele sv. Fabijana i Sebastijana u Kučama

Kapela sv. Fabijana i Sebastijana

Zidana kapela sv. Fabijana i Sebastijana izgrađena je na mjestu starije drvene kapele koja je početkom XX. stoljeća bila trošna i ruševna. Za projekt nove kapele bio je zadužen Hektor Wilhelm Friedrich Maria von Eckhel koji već primjerice radio na nacrtu oltara u Novom Čiču i projektu kapele Ranjenoga Isusa u Novom Čiču. Nova kapela neobičnog izgleda izgrađena je u periodu između 1909. i 1911. godine. Njezino pročelje ispunjeno je neostilskim elementima – njime dominira rastvoreni trijem sa stupnjevanim zabatom i zvonik.

Oltari i kipovi

Glavni, drveni oltar kapele svetog Fabijana i Sebastijana iz 1697. godine, danas nije u svojem izvornom obliku. Bočni dijelovi oltara s raskošnim ornamentima akantova lišća danas se primjerice nalaze na oltaru Preobraženja Gospodinova u istoj kapeli. Sačuvana je oltarna arhitektura s nekoliko skulptura. Oltar je modre boje s tordiranim stupovima ornamentiranima grozdovima i lišćem vinove loze koji su istaknuti u prostoru i određuju obrate koji su prisutni na predeli i trabeaciji oltara. U središnjem dijelu predele stoji tabernakul s vratašcima na kojima je oslikan kalež s hostijom, a uz obrate je flankiran s jednim anđeom adorantom sa svake strane koji su naknadno dodani vjerojatno u XIX. stoljeću. U središnjem dijelu retabla nalazi se oltarna pala koju osim tordiranih stupova flankiraju skulpture dvaju svetica , sv. Katarine i neidentificirane svetice možda sv. Barbare, za koje je komparativnom analizom ustanovljeno da su djelo sljedbenika Johannesa Komersteinera, tzv. Majstora širokih usta. U tjemenu lučnog zaključka otvora za oltarnu palu i kutovima lučnih dijelova otvora nalaze se aplicirane krilate, anđeoske glavice. Atiku definiraju manja oltarna slika Krunjenja Bogorodice s dvije aplicirane krilate, anđeoske glavice i flankiranu stupovima istog rješenja kao i na retablu te zabat s dvije skulpture anđela. Na ovom oltaru nalazi se najstarija oltarna pala u Velikogoričko-odranskom dekanatu, ona s prikazom svetih Fabijana i Sebastijana, zaštitnikā od kuge, a kako svjedoči i napis datira se u 1648. godinu.

Oltar sv. Antuna Padovanskog osim središnje skulpture sveca kojem je oltar posvećen sadrži i bočne skulpture sv. Andrije i sv. Antuna Opata. Oltar nije sastavljen od tipične oltarne arhitekture nego se sastoji od menze na kojoj stoje tri kipa. Središnja skulptura sv. Antuna Padovanskog je veća od bočnih skulptura i prikazuje karakterističnu ikonografiju toga sveca odjevenoga u franjevački habit, u lijevoj ruci drži ljiljan, a u desnoj malenoga Isusa odjevenoga u bijelu haljinicu koji u lijevoj ruci drži vladarsku kuglu. Desno se nalazi skulptura sv. Antuna Opata u monaškom habitu s kukuljicom preko glave. U ruci nosi knjigu i oslanja se o štap sa zvoncima, a podno njegovih nogu nalazi se svinja kao simbol pobjede nad grijehom. Lijevo od središnje skulpture je sv. Andrija, jedan od starijih apostola što sugerira i njegova duga, sijeda brada koji u lijevoj ruci nosi knjigu, a u desnoj Andrijin križ. Nekoć je ovaj oltar bio posvećen upravo sv. Andriji, ali izgradnjom nove kapele došlo je do promjene titulara oltara. Skulpture su vjerojatno postavljene u periodu nakon podizanja nove kapele. Ovaj oltar nije svjedok naracije jer skulpture svetaca nisu u nekom uzajamnom odnosu nego želi naglasiti vjersku poruku koju svaki od ovih svetaca nose.

Oltar Srca Isusova osim središnje skulpture sadrži i bočne skulpture sv. Jurja i sv. Florijana. Središnja skulptura koja prikazuje pobožnost Srca Isusova je veća od bočnih koji prikazuju sv. Jurja kako ubija zmaja i sv. Florijana čiji se kult počeo posebno štovati na teritoriju nekadašnje Habsburške Monarhije, a od 1938. godine naznačen je i kao drugotni patron Zagrebačke nadbiskupije. Prikazan je kao vojnik koji u jednoj ruci drži vojničku zastavu, a u drugoj ruci drži vjedro vode kojom zaljeva požar koji je zahvatio kuću koja se nalazi podno njegovih nogu. On i sv. Juraj kao kršćanski ratnici su u ovoj konstelaciji svojevrsni tandem u borbi protiv grijeha i sotone.

Oltar Preobraženja Gospodinova je 2017. godine vraćen iz depoa Muzeja grada Zagreba nakon što je istom poklonjen tijekom gradnje nove kapele 1909. godine.Upravo je u muzejskom postavu dobio titular Preobraženja Gospodinova te su ga spojili sa istoimenom, ali kasnijom oltarnom palom iz 1762. godine. Ranije je bio posvećen sv. Mariji Magdaleni, a zatim i sv. Antunu Padovanskom. Oltar sv. Marije Magdalene nije postojao u Kučama, ali zato se spominje u zapisima kanonskih vizita stare župne crkve sv. Jurja u Starom Čiču porušenoj nakon 1805. godine kada funkciju župne crkve preuzima crkva Pohoda Blažene djevice Marije u obližnjoj Vukovini. Prelaskom u kapelu u Kučama oltar dobiva novi titular sv. Antuna Padovanskog. Oltar se koncepcijski može svrstati u oltare prve polovine XVII. stoljeća zbog »jednostavne arhitektonske kompozicije stroge tektonike, mahom zasnovane na motivu edikule sa stupovima koji omeđuju oltarnu palu, te redovito bez skulpturalnih elemenata uz tek skromno zastupljenu ornamentiku. «Jednostavna predela vjerojatno je bila dodatno naglašena postamentima danas izgubljenih stupova. Restauratorska istraživanja otkrila su da su stupovi bili riješeni iznimno rijetkom tehnikom za ovo područje. Radi se o tehnici granulacije (njem. Sandelung) te upravo ovaj oltar predstavlja najraniji potvrđeni primjer te tehnike na ovom području koji je nerijetko bio nadopunjen oltarnim krilima najčešće u obliku dasaka izrezanih u obrisu. U središnjem dijelu je kasnija oltarna pala Preobraženja Gospodinova flankirana je apliciranim reljefima s likovima anđela lučonoša među akantovim lišćem. Ti reljefi su najvjerojatnije bili dio glavnog oltara sv. Fabijana i Sebastijana u istoj kapeli i djelo radionice Johannesa Komersteinera što upućuje na to da su izrađeni kasnije od ostatka oltara, vjerojatno krajem XVII. stoljeća. U tjemenu polukružnog zaključka otvora za oltarnu palu nalazi se dekorativni motiv dijamanta koji se ponavlja i u zoni gređa, točno iznad bočnih reljefa središnjeg dijela. Trabeacija podržava prekinuti trokutasti zabat kojem je središnji dio uklonjen.

Polikromacija ispunjava polja i time nadoknađuje nedostatak rezbarija na oltaru. Na predeli je napis »HANC ARAM IN HONOREM SAN / CTI ANTONII DE PADVA COMMV / NITAM IN R… .R.NIT ANNO / DOMINI ……(M PARO)CHO / …ich «uokviren akantovim lišćem žuto-narančaste boje, kutovi oko polukružno zaključenog otvora retabla su naslikani krilatim anđeoskim glavicama, friz s grilandama s voćem, a atika u svom središtu ima oslik golubice Duha Svetoga. Oslik je vješto izveden što se najviše vidi u perspektivnom skraćenju oslika golubice Duha Svetoga i realističnosti krilatih anđeoskih glavica.

Slike

U zapisu kanonske vizitacije iz 1695. godine, te pod utjecajem iste u kasnijoj literaturi tumači se da je oltarna pala sv. Fabijana i Sebastijana rađena je u posebnoj tehnici uljane boje na puniciranoj koži te da upravo zbog toga predstavlja rijetko sačuvani primjerak takve tehnike u Hrvatskoj. Radi se o kombinaciji uljanih boja i ornamentiranoj pozlati na koži, tehnici koja je bila popularna u Veneciji od XV. do XVII. stoljeća, a izvode ju takozvani slikari cuoridoro, majstori koji pozlaćuju i puniciraju prepariranu kožu. Ta tvrdnja je demantirana restauratorskim istraživanjima iz 2008. godine kada je otkriveno da je slika nekoć transferirana sa starog nosioca na platno i da je stavljen debeli sloj krede oko svetaca tako da nalikuje spomenutoj tehnici. Natpis na pali svjedoči o godini nastanka: »S. FABIANE ET SEBASTIANE. or. 1648.« Ta godina bitna je u povijesnom kontekstu jer označava kraj Tridesetogodišnjeg rata (1618. – 1648.) i ne zna se točno je li ovo zavjetna slika s obzirom da su prikazani sveci zaštitnici od kuge. Oltarna pala je formata vertikalno postavljena pravokutnika s uvučenim segmentnim zaključkom koja prikazuje svete mučenike Fabijana i Sebastijana. Sv. Fabijan prikazan je kao ranokršćanski papa s papinskom krunom i križem vrhovnog svećenika odnosno crux papalis. Autoru ove slike bila je dobro poznata svečeva ikonografija jer odabran za papu kada je golubica Duga Svetoga, prikazana i na ovoj slici, sletjela na Fabijanovu glavu što je protumačeno da je odabran od samoga Boga. Lik sv. Sebastijana dokaz je prijenosa ikonografskog rješenja iz tada popularnih grafika. Tako je sv. Sebastijan iz Kuča nastao po uzoru na grafiku Jana Müllera koji je prvi kopirao sliku Mučeništvo sv. Sebastijana Hansa von Aachena iz crkve sv. Mihaela u Münchenu. Sv. Sebastijan prikazan je privezan za stablo, proboden strelicama, s palmom mučeništva u ruci. Osim što je autor pronašao uzor za figuru sv. Sebastijana isto je učinio i za figuru anđela prikazanog na gornjem dijelu oltarne pale. Taj anđeo nosi još jednu palmu mučeništva vjerojatno namijenjenu za sv. Fabijana.

Druga slika glavnoga oltara je ulje na platnu s prizorom Krunidbe Bogorodice koja prikazuje klečeću Bogorodicu između Krista i Boga Oca koji ju zajedno krune, a iznad njih je golubica Duha Svetoga. Ova slika se, kao i oltarna pala svetih Fabijana i Sebastijana, spominje u najstarijoj vizitaciji ove kapele iz 1678. godine. Istog je formata kao glavna oltarna pala, ali nešto manjih dimenzija. Ovakva ikonografija Bogorodičine krunidbe pojavljuje se početkom XV. stoljeća i ostaje popularna sve do XVII. stoljeća. Ovaj prizor u Kučama odaje ranije renesansne i manirističke uzore iako je nastao u drugoj polovini XVII. stoljeća, što se tumači činjenicom da su novi stilovi puno sporije dolazili, ali i svjesno kasnije prihvaćani, a time i adaptirani u provincijalnim sredinama.

Vitraji

Vitraji broda ove crkve postavljeni su tijekom ovog desetljeća. Na lijevoj strani od ulaza, na bočnom zidu crkve su vitraji posvećeni: sv. Luciji, zaštitnici grada Velike Gorice, prikazanoj kako u lijevoj ruci drži pladanj sa svojim očima, a na natpisu piše »PLEMENITA OPČINA TUROPOLJSKA«, drugi s lijeve strane je vitraj s prikazom bl. Alozija Stepinca u purpurnoj halji, s natpisom ispod njega »U TEBE SE GOSPODINE UZDAM 1899-1960 / BISERKA FABIJANČIĆ I GĐA. ANA ČUNČIĆ«, treći s lijeve strane je vitraj s prikazom Uskrsloga Krista s natpisom na samom dnu »DAR OB. LUČIĆ«. Prvi s desne strane je prikaz sv. Antuna i natpis »GOSPODINE NE UZMI IM OVO ZA GRIJEH / OB. STANČIĆ I BRAJDIĆ«, drugi s desne strane je vitraj s likom sv. Ivana evanđelista i natpis »DAR VELJKA I DUBRAVKE B.«, te posljednji, treći vitraj desne strane posvećen je Gospi Vukovinskoj i prikazuje skulpturu Bogorodice s Djetetom s glavnog oltara crkve Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini. U svetištu je jedan veći vitraj s prikazom sv. Josipa koji u naručju drži malenoga Isusa. Izradio ga je Pavao Sušilović 1957. godine. Manji vitraj svetišta nalazi se točno iznad glavnoga oltara na prozoru oblika okula i prikazuje Veronikin rubac odnosno otisnuto lice umrloga Krista na bijelom rupcu. Vitraji se još nalaze na pjevalištu i vezani su uz zaštitnicu crkvene glazbe sv. Ceciliju.

^{Foto galerija: Mladen Štuban}

Župa PBDM