Sveta Angelo, zaljubila si se u Boga u mladosti i njegovala si tu ljubav kroz teška vremena. Nakon što si izgubila mnoge unutar svoje ljubljene obitelji, Bog ti je dao novu duhovnu djecu za koju se brineš kao duhovna majka. Ti ste prihvatila taj poziv i u Crkvi je urodilo mnogo dobrih plodova. Molim te, moli za nas, da učimo iz tvog primjera brinući se za one koje je Bog stavio u naš život, predajući im se služeći u skladu s Božjom savršenom voljom. Sveta Angelo, moli za nas.
Angela je bila najmlađe od petero djece rođene u obitelji ispunjenoj vjerom u Desenzanu na sjeveru Italije. Odrasla je na farmi izvan grada i voljela slušati kako njezin otac čita iz “Zlatne legende”, knjige o životima svetaca. Međutim, ubrzo su preminuli Angelini roditelji i sestra. Ona i njezina braća povjereni su na skrb stricu, koji je nastavio njezino školovanje i podržavao njezinu ljubav prema vjeri.
Kao mlada žena Angela se pridružila franjevačkom trećem redu, laičkom ogranku Franjevačkog reda, koji je omogućavao članovima da žive svoja zvanja usred svijeta. Angela je obukla jednostavan habit franjevačkog trećeg reda i vratila se u svoj obiteljski dom u Desenzanu.
Angela je primila dar viđenja, koji ju je nadahnuo da poučava mlade djevojke o Bogu i oblikuje ih za sveto življenje. Mlade djevojke svakodnevno su se okupljale u Angelinu domu kako bi učile kako postati bolje kršćanke. Ubrzo su i druge neudane žene počele prihvaćati djevojke u svoje domove. Te su učiteljice međusobno stvorile neformalnu zajednicu, dijeleći zajedničku misiju i laički poziv. Nakon dvadeset godina u Desenzanu, Angela je bila pozvana otvoriti još jednu kuću u obližnjem gradu Bresci.
U Bresci je Angela savjetovala mnoge – od bivših prostitutki, pripadnika više klase i siromašnih do svih koji su tražili njezino vodstvo. Godine 1535., u dobi od šezdeset i jedne godine, ostvarila je posljednji dio svoje misije okupivši dvadeset i osam djevica koje su osnovale laičku organizaciju žena pod nazivom Društvo svete Uršule, prvi svjetovni institut za laike u povijesti Crkve. Nekoliko godina kasnije Angela je izabrana za majku te nove družine, čiju je dužnost obnašala do svoje smrti 1540. godine. Iako Društvo svete Uršule postoji i danas, neki od njegovih prvih članova razvili su se u novi redovnički red nazvan uršulinke, pod vodstvom milanskog nadbiskupa svetog Karla Boromejskog 1572. godine. I uršulinke i Društvo svete Uršule, koje su danas odvojene zajednice unutar Crkve, prepoznaju svetu Anđelu kao svoju utemeljiteljicu.
Bog je svetu Angelu iskoristio za jedinstvenu misiju. Isprva je njezina misija bila osobna – voljeti djevojke i voditi ih Bogu u svom domu. Na kraju, Bog je tu misiju proširio i učinio je dijelom svoje Crkve.
Bog ne poziva svaku osobu da pokrene novi pokret unutar Crkve ili da inicira nastanak redovničkog reda, ali nas sve poziva da prepoznamo potrebe onih oko nas i da ih ispunjavamo s ljubavlju i predanošću. Promisli o potrebama koje te okružuju i, po uzoru na svetu Angelu, prinesi sebe Bogu kako bi mogao pomagati u skladu s njegovom voljom.
U Hrvatskoj su uršulinke započele djelovati 1703. u Varaždinu, gdje su osnovale prvu školu, gimnaziju i preparandiju, a danas uspješno djeluju u Zagrebu (Vončinina ulica, Gračani, Vlaška ulica, Utrina), Slavonskom Brodu, Varaždinu, Rovinju i Zenici.
