Objava i foto Verica Josić, 26. siječnja 2025.
Draga braćo i sestre,
ovo današnje Evanđelje govori nam o Isusovom prvom nastupu u rodnom Nazaretu.
Isus je došao u svoj zavičaj i ušao u nazaretsku sinagogu, koja je mjesto okupljanja, slušanja svetoga pisma i njegova tumačenja. Na taj subotnji dan, koji je svim pobožnim Židovima bio dan odmora i posebnog štovanja Boga Jahve, Isusu su u ruke dali knjigu proroka Izaije, jednog od četvorice velikih židovskih proroka. Isus je pročitao jedan ulomak i potom ga protumačio.
Isus naviješta svoje poslanje kao Mesije, ali i poslanje Crkve, koju je povjerio da nastavi njegovo djelovanje u svijetu dok on ponovno ne dođe u slavi. A upravo to je poslanje Crkve: naviještati radosnu vijest Evanđelja, služiti siromašnima, zarobljenima, slijepima i potlačenima, svima koji su u potrebi, kako u materijalnom tako i u duhovnom smislu. Isus Krist je Mesija, ogledalo dobrote i ljepote.
Svakodnevno se više puta pogledamo u zrcalo da bismo provjerili kako nam stoji odjeća ili kako nam izgleda frizura. No, zrcalo ne odražava samo vanjštinu. Često baš u zrcalu možemo vidjeti i ono unutarnje – kakvi smo doista, bilo nam to drago ili ne.
Međutim, nije svako zrcalo od stakla. Zrcalo našeg života mogu biti riječi, događaji i susreti. Oni mogu izazvati veliku radost i zahvalnost, ali i suočiti nas s neugodnim istinama. Naša zrcala su naša djela i način života.
Isto tako, postoje ljudi koji su poput zrcala, zbog čega nisu uvijek rado viđeni. Mnogi ne žele suočiti se s istinom koja traži promjenu. Takve ljude često izbjegavamo, zaziremo od njih ili ih nastojimo ušutkati. Danas smo čuli Isusove jasne riječi:
Danas se ispunilo ovo Pismo.
Mnogi su upravo u Isusu Kristu, ogledalu, prepoznali svoje nedostatke i shvatili da trebaju mijenjati svoje živote. No, nisu svi bili spremni na te promjene, baš kao što ni mi danas često nismo. Zar i sami nismo ponekad slijepi? Spotaknemo se o vlastite slabosti, ograničenja i rane koje nas još uvijek bole.
Ali u Isusu Kristu, ogledalu dobrote i milosti, vidimo Boga koji nas prihvaća takve kakvi jesmo. To nas oslobađa, daje nam snagu, hrabrost i vjeru.
Postoji priča o jednom pobožnom čovjeku kojeg su smatrali svecem. Mnogo vremena provodio je u samoći, na planini. Jednog dana odlučio je sići među ljude. Dok se približavao selu, prišao mu je uzbuđeni seljak i zatražio od njega kamen za koji je sanjao da će mu donijeti bogatstvo.
Čovjek Božji posegnuo je u torbu i izvadio dijamant veličine šake, najveći dijamant na svijetu, i dao ga seljaku. Seljak je oduševljeno uzeo kamen i otišao kući, no iste večeri vratio se čovjeku Božjem i rekao:
“Vraćam ti ovaj dijamant. Molim te, daj mi nešto vrednije – tu slobodu i ravnodušnost prema bogatstvu koju ti imaš. Daj mi slobodu duše, jer to je najveće blago.”
Draga braćo i sestre, ovaj je seljak shvatio najvažniju stvar u životu – da je istinska sloboda duše najveće bogatstvo.
Isus nas poziva na obraćenje, na promjenu života, na to da budemo bolji vjernici i ljudi. Istodobno nas podsjeća da je vrijeme kratko. Nažalost, često trošimo dragocjeno vrijeme na trku za materijalnim dobrima i uspjehom, zanemarujući duhovne vrijednosti, Boga i bližnje.
Bog nas poziva da svoj život ispunimo nečim važnijim od materijalnog – istinom, pravdom, nesebičnom ljubavlju i mirom. Za to su potrebne velike stvari, ali sve počinje malim koracima.
Nitko od nas ne zna koliko mu je vremena preostalo. Zato se odazovimo Isusu. Budimo njegovi istinski učenici kako bismo jednog dana ušli u vječnu radost kod Gospodina.
Isus je i danas među nama i govori nam iste riječi kao i prije dvije tisuće godina u sinagogi. Želi da njegove riječi ne ostanu samo u našim ušima, već da dopru do srca i potaknu nas da budemo blagovjesnici – djelima i riječima.
Isus želi da preko nas pomogne duhovno slijepima, onima koji još uvijek lutaju u tami i ne prepoznaju Boga. Naš zadatak je pomoći im da pronađu svjetlo vjere.
Današnja Nedjelja Božje riječi poziva nas da slušamo Božju riječ svakodnevno, da molimo, posjećujemo i slušamo druge te unosimo radost i svjetlo u živote bližnjih.
Nemojmo nikada zaboraviti – netko u ovom trenutku moli za nas, a to je Blažena Djevica Marija. Dopustimo da njezina ljubav uđe u naša srca i slijedimo njezinog Sina, Isusa Krista, koji je put, istina i život.
Neka nas naš Spasitelj, Isus Krist, jednog dana dočeka u svome domu. Do tada nastojmo duhovno živjeti. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
Ova propovijed izrečena je od strane vlč. župnika Siniše Hegedušića na današnjoj misi u župnoj crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini.
