Sveti Vlaho, Ti si prihvatio volju Božju koja je izražena kroz aklamaciju naroda i postao si njihov pastir. S ljubavlju si širio vjeru, liječio bolesne i mučenički život položio. Molim Te, moli za nas i naše obitelji da budemo zaštićeni od svih bolesti, osobito bolesti grla, i moli da i mi imamo istu hrabrost koju si Ti imao, te budemo Kristovi svjedoci, čak i do smrti. Sveti Vlaho, moli za nas!
U crkvi svetog Vida u Mraclinu u nišama užih bočnih dijelova nalaze se skulpture svetaca: lijevo sv. Blaž u biskupskoj odjeći s pastoralom u jednoj ruci, a u drugoj drži prekrižene svijeće; desno sv. Nikola također u biskupskoj odjeći, drži pastoral u jednoj ruci, a u drugoj knjigu na kojoj su dva zlatnika.
Od 1346. do 1353. bubonska kuga, koja se obično naziva “Crna smrt”, poharala je Europu, Aziju i Sjevernu Afriku. Bila je to najsmrtonosnija pandemija u povijesti čovječanstva, s konzervativnim procjenama smrtnih slučajeva koji su dosegli više od 25 milijuna ljudi. Gotovo polovica ljudi u Europi umrla je u ovoj pandemiji. Tijekom te kuge mnogi su katolici usrdno molili. Iz tog kaosa nastala je nova pobožnost „Četrnaest svetih pomoćnika“. Ti sveti pomoćnici bili su četrnaest svetaca za koje se vjerovalo da su moćni zagovornici, osobito za liječenje bolesti. Među tih četrnaest je i današnji sveti Vlaho.
O svetom Vlahi se vrlo malo zna. Najraniji spomen njegova života napisan je tek oko 200 godina nakon njegove smrti, od strane medicinskog pisca Aëtiusa Amidenusa, koji je govorio o zagovorničkoj moći svetog Vlahe da pomogne osloboditi predmete koji su zapeli u grlu. Nešto detaljnija Djela svetog Vlahe napisana su oko 400 godina nakon njegove smrti. Bez obzira na to jesu li priče o njemu istinite ili ne, ono što je sigurno jest da su vjernici stoljećima pobožno tražili njegov zagovor, a ta praksa traje i danas u obliku blagoslova grla na njegov blagdan.
Legenda kaže da je Blaise bio izvrstan liječnik u svom rodnom gradu Sebasteu u Armeniji, današnjem Silvasu u Turskoj. U mladosti je proučavao mnoge velike filozofe. Kad je biskup Sebaste umro, Vlaho je izabran za novog biskupa uz popularno klicanje “sveg naroda”. Za njega se govorilo da je bio čovjek velike vjere i vrline, koji je brinuo za svoj narod i tijelom i dušom. Mnogi su dolazili k njemu radi tjelesnog ozdravljenja kao liječniku, ali su primili i mnoga čudesa. Mnogi su drugi dolazili k njemu radi duhovnog iscjeljenja, koje je davala njegova duboka vjera. Prema toj istoj legendi, čak su ga i životinje slušale i izvršavale njegove zapovijedi, a on bi ih liječio od bolesti.
Godine 313., suvladajući rimski carevi, Konstantin I. i Licinije, zajednički su izdali Milanski edikt kojim je uspostavljena vjerska tolerancija u cijelom Rimskom Carstvu. Međutim, Djela svetog Vlahe navode da je 316. godine guverner Kapadokije, po nalogu Licinija, počeo uhićivati i ubijati kršćane. Među uhićenima je navodno bio i biskup Vlaho.
Dok je Blaise bio na putu za zatvor, legenda nastavlja da se dječak gušio ribljom kosti, a dječakova majka je poslala svog sina Blaiseu na njegove molitve. Biskup Vlaho ga je na mjestu čudesno izliječio. Druga priča kaže da ga je na tom putu u zatvor jedna žena molila da joj spasi svinju koju je ugrabio vuk. Biskup Vlaho naredi vuku da pusti prase i vuk ga posluša. Iz zahvalnosti, žena je Vlahi donijela dvije voštane svijeće da osvijetle njegovu zatvorsku ćeliju.
Unatoč tim čudima, namjesnik je inzistirao da se biskup Vlaho odrekne svoje kršćanske vjere, što je Vlaho odbio učiniti. Stoga je Vlaho, po guvernerovoj naredbi, raskomadan metalnim češljevima za češljanje vune i potom mu je odrubljena glava.
Danas je sveti Vlaho zaštitnik češljara vune zbog legende o njegovom mučenju i smrti od metalnih češljeva. Zaštitnik je životinja zbog svoje navodne vlasti nad njima. Zaštitnik je od bolesti grla i drugih bolesti jer se priča da je izliječio dječaka kojemu je riblja kost zapela u grlu, bio je liječnik i čudesno je izliječio mnoge druge od bolesti. Dvije voštane svijeće danas se koriste za blagoslov grla zbog legende o svijećama koje mu je zahvalna žena donijela u zatvor.
Dok razmišljamo o ovim pričama koje su se prenosile godinama, možda je najvažnija priča o kojoj treba razmišljati priča o vjeri koju su mnogi ljudi stoljećima imali u zagovor svetoga Vlahe. Od ljudi koji su možda tražili njegove molitve u vrijeme njegove službe, do onih koji su tražili njegov zagovor tijekom Crne smrti prije nekoliko stoljeća, do svećeničkih blagoslova danas na misi korištenjem svijeća za blagoslov grla, Bog je svetog Vlahu koristio na načine koje nikad nije mogao predvidjeti. To bi nas trebalo uvjeriti da Bog želi da se obratimo zagovoru svetaca u našem trenutku potrebe. Iako je Bog u potpunosti sposoban izravno odgovoriti na naše molitve, često odlučuje koristiti posredovanje drugih kako bi prenio svoju milost. Razmislite o vlastitoj pobožnosti prema svetom Vlahi (Blažu) i svim svetima. Potražite svog posebnog zaštitnika. Povjerite mu ili njoj svoje molitve i znajte da kada to učinite, vaš zaštitnik nudi vas i vaše potrebe Bogu.
U crkvi svetog Vida u Mraclinu u nišama užih bočnih dijelova nalazi se skulptura sv. Blaža u biskupskoj odjeći s pastoralom u jednoj ruci, a u drugoj drži prekrižene svijeće (foto: Mladen Štuban).
