Veliki utorak – Evanđelje po Ivanu 13,21-33.36-38
U današnjem evanđelju susrećemo Isusa u trenucima duboke nutarnje boli. Svojim učenicima otkriva da će ga jedan od njih izdati, a drugi zatajiti. Juda odlazi u noć, a Petar ne sluti koliko su slabe njegove riječi obećanja: “Život ću ti položiti.”
Ipak, ono što najviše zadivljuje nije njihova slabost, nego Isusova postojanost. On nikoga ne odbacuje. Ne prekida zajedništvo. I Judu poziva na zadnju večeru, i Petru najavljuje pad, ali ne s prijezirom, nego s blagošću. Isus zna da će ga izdati, zna da će ga zatajiti – i svejedno im daje kruh, i svejedno ih ljubi.
To je ljubav koja ne traži savršenstvo, nego srce spremno na povratak. Juda odlazi u tamu jer ne vjeruje da povratak postoji. Petar će zaplakati i pronaći milosrđe.
U svakome od nas živi dio Jude i dio Petra. Svi znamo za padove, izdaje i zatajenja. No pitanje nije hoćemo li pogriješiti – pitanje je što ćemo nakon toga.
Kristov pogled i danas ostaje isti: ne optužuje, nego poziva. Na nama je hoćemo li, kad padnemo, otići u tamu, ili se vratiti k svjetlu.
