O Djevice Fatimska, Majko Božja i Majko naša, s pouzdanjem te molimo da nam isprosiš milost da vjerno živimo prema Božjoj volji. Pomozi nam da se obraćamo, pokajemo i posvetimo tvome Bezgrešnom Srcu. Uvedi nas u svoje Fatimsko poslanje ljubavi, molitve i žrtve za spasenje duša. O Gospo Fatimska, vodi nas k svome Sinu Isusu i budi nam utočište u svim kušnjama. Amen.
Priča o Fatimi započinje još 1916. godine, u sjeni Prvoga svjetskog rata, koji je Europi donio dotad neviđene strahote i razaranja, te godinu dana prije komunističke revolucije koja će Rusiju, a kasnije i Istočnu Europu, uvući u šest desetljeća tlačenja pod bezbožnim, militantnim režimima. Te je godine blistava nebeska prilika prišla troje djece dok su čuvala ovce na obiteljskim pašnjacima. „Ja sam Anđeo Mira“, rekao im je taj lik. Pojavio im se još dvaput te iste godine, potičući ih da prihvate patnje koje im Gospodin dopušta radi naknade za grijehe koji vrijeđaju Boga, te da neprestano mole za obraćenje grešnika.
Zatim se, 13. dana u mjesecu posvećenom Gospi, u svibnju 1917., djeci ukazala „žena sva u bijelom, sjajnija od sunca“, rekavši: „Molim vas, ne bojte me se, neću vam nauditi.“ Na Lucijino pitanje odakle dolazi, odgovorila je: „Dolazim s Neba.“ Žena je nosila bijeli plašt obrubljen zlatom i u ruci držala krunicu. Pozvala ih je da mole i posvete se Presvetom Trojstvu, te da „mole krunicu svaki dan, kako bi svijet zadobio mir i kako bi rat završio.“
Otkrila im je i da će mnogo trpjeti, osobito zbog nevjere svojih bližnjih, te da će dvoje mlađe djece – Franjo i Jacinta – uskoro biti uzeti u Nebo, dok će Lucija ostati dulje na zemlji kako bi širila njezinu poruku i pobožnost prema Bezgrešnom Srcu Marijinu.
U posljednjem ukazanju, na Lucijino pitanje, žena je otkrila svoje ime: „Ja sam Gospa od Krunice.“
Istoga dana, oko 70.000 ljudi okupilo se da svjedoči ukazanju, prema obećanju Gospe da će učiniti čudo kako bi svi povjerovali. Tada su vidjeli sunce kako čini tri kruga i kreće se nebom u zapanjujućim, cik-cak pokretima, ostavljajući okupljene bez sumnje u istinitost ukazanja. Do 1930. godine mjesni biskup je službeno priznao ukazanja, a Crkva ih je potvrdila kao autentična.
Poruke koje je Gospa uputila djeci tijekom ukazanja odnosile su se na teške kušnje koje će pogoditi svijet: ratove, glad i progon Crkve i Svetoga Oca tijekom dvadesetog stoljeća – ako se čovječanstvo ne obrati i ne čini pokoru za grijehe. Gospa je poticala Crkvu na molitvu i žrtvu Bogu, kako bi se postigao mir i izbjegle nadolazeće nevolje.
Gospa Fatimska otkrila je tri proročke „tajne“. Prve dvije su ranije objavljene i govore o viđenju pakla i duša koje ondje trpe, zatim o pozivu na žarku pobožnost prema Bezgrešnom Srcu Marijinu, o predviđanju Drugoga svjetskog rata, te o velikoj šteti koju će čovječanstvu nanijeti Rusija napuštanjem kršćanske vjere i prihvaćanjem komunističkog totalitarizma. Treća „tajna“ objavljena je tek 2000. godine, a odnosi se na progonstva koja će pogoditi čovječanstvo u prošlom stoljeću: „Dobri će biti mučeni; Sveti Otac će mnogo trpjeti; mnogi će narodi biti uništeni.“
Patnje papa dvadesetog stoljeća, osobito atentat na papu Ivana Pavla II. 1981. godine – upravo na dan 13. svibnja, 64. obljetnice ukazanja – tumače se kao ispunjenje tog proročanstva. Sveti Otac je svoje preživljavanje pripisao Gospinu zagovoru: „… majčinska ruka vodila je putanju metka, i u svojoj agoniji Papa je stao na pragu smrti.“
Koje je središnje značenje Fatimske poruke? Ništa drugačije od onoga što Crkva oduvijek naučava. Kako je rekao kardinal Ratzinger, kasnije papa Benedikt XVI.: to je „poziv na molitvu kao put spasenja duša“, ali i poziv na pokoru i obraćenje.
Možda je najpoznatija izjava Gospe u Fatimi bila njezina puna pouzdanja izrečena rečenica: „Na koncu će moje Bezgrešno Srce pobijediti.“ Kardinal Ratzinger ovako je tumači:
„Srce otvoreno Bogu, pročišćeno kontemplacijom Boga, jače je od svakog oružja. Marijin fiat, riječ njezina srca, promijenila je tijek povijesti jer je donijela Spasitelja na svijet – jer je zahvaljujući njezinu ‘da’ Bog mogao postati čovjekom u ovome svijetu i zauvijek ostati s nama. Zli ima moć u ovom svijetu, što stalno vidimo i osjećamo; ima moć jer se naša sloboda prečesto odvaja od Boga. No otkad je Bog uzeo ljudsko srce i usmjerio ljudsku slobodu prema dobru, sloboda da se izabere zlo više nema posljednju riječ. Od tada vrijedi ova riječ: ‘U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet’ (Iv 16,33). Poruka Fatime poziva nas da se pouzdamo u to obećanje.“
