Tekst i foto: Verica Josić
Na Petu nedjelju kroz godinu vlč. Siniša Hegedušić predvodio je misno slavlje u župnoj crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini.
U svojoj homiliji govorio je o Isusovim riječima iz Evanđelja u kojima učenike naziva solju zemlje i svjetlošću svijeta. Pojasnio je kako Isus često koristi jednostavne slike iz svakodnevnog života kako bi otkrio duboke istine o Božjem kraljevstvu. Sol je, iako neprimjetna, nužna jer daje okus i čuva hranu, a svjetlo omogućuje čovjeku da vidi i pronađe put. Tako je i kršćanin pozvan djelovati nenametljivo, ali djelotvorno, služeći drugima i svojim životom svjedočiti vjeru.
Naglasio je da Isus ne kaže učenicima da moraju postati sol i svjetlo, nego da oni to već jesu po milosti koju su primili. No, kao što sol može obljutaviti, a svjetlo se može sakriti, tako i kršćanin može propustiti živjeti svoje poslanje ako ne čini dobra djela.
Kroz primjer male planinske crkve koja je bila osvijetljena tek kada su vjernici donijeli vlastite svjetiljke, te događaj iz života svete Majke Terezije, istaknuo je kako svjetlo Kristovo postaje vidljivo po ljudima koji ga nose drugima.
Vjernike je potaknuo da i nakon svete mise svojim životom unose nadu, istinu i radost u obitelji, školu, radno mjesto i društvo, kako bi drugi po njihovim djelima mogli upoznati Krista.
Na kraju je pozvao da se zapitamo želimo li biti ugašene ili upaljene svjetiljke te da nam u življenju kršćanskog poziva pomognu zagovor Blažene Djevice Marije i blaženog Alojzija Stepinca.
Foto galerija: Verica Josić
