Tekst i foto: Verica Josić
Na Petu korizmenu nedjelju vlč. Siniša Hegedušić u župnoj je crkvi vjernicima približio evanđeoski izvještaj o uskrišenju Lazara, ističući temeljnu istinu naše vjere: Bog je Bog života, a ne smrti.
Podsjetio je kako Isus ne dolazi samo vratiti zdravlje ili prolazne darove, nego darovati život – i to onaj vječni. U događaju Lazarova uskrišenja otkriva se da smrt nema posljednju riječ te da Božja milost nadilazi svaki grijeh i svaku tamu.
Govoreći o Marti i Mariji, koje su s bolom dočekale Isusa riječima: „Da si bio ovdje…“, župnik je istaknuo kako su to riječi koje i danas mnogi izgovaraju u trenucima patnje, gubitka i nerazumijevanja. No upravo tada Isus ne ostaje dalek – On dolazi, suosjeća i plače s čovjekom.
„Isus plače sa svima koji plaču“, naglasio je, podsjećajući da je Krist u svemu postao čovjeku blizak, osim u grijehu. Njegova blizina posebno se očituje u trenucima križa, boli i smrti, kada čovjek najviše traži Boga.
U homiliji je također istaknuta razlika između Lazarova povratka u zemaljski život i pravoga uskrsnuća, koje znači ulazak u puninu vječnoga života. Upravo na tu stvarnost Isus upućuje riječima: „Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.“
Poseban naglasak stavljen je na stvarnost „duhovne smrti“, koja nastupa kada čovjek odbaci Boga i ostane u grijehu. No i iz takvog „groba“ moguće je izići – snagom Božje milosti.
Vjernici su pozvani da se uoči Uskrsa odazovu na sakrament ispovijedi, koji je župnik opisao kao istinsko duhovno uskrsnuće: prijelaz iz smrti grijeha u novi život milosti.
Na kraju je svima upućen poziv da osobno odgovore na Isusovo pitanje: „Vjeruješ li ovo?“ – ne samo riječima, nego životom.
