Tekst i foto: Verica Josić
Na uskrsni ponedjeljak kapelan don Marko Šimundić vodio je misno slavlje u župnoj crkvi u Vukovini. U svojoj propovijedi govorio je o dubokoj poruci uskrsnog događaja, osobito o ulozi žena u navještaju Kristova uskrsnuća, o hrabrosti u donošenju životnih odluka te o važnosti života u istini.
Polazeći od evanđeoskog izvještaja o praznom grobu, istaknuo je kako se uskrsli Isus najprije ukazuje ženama. U tome prepoznaje Božju mudrost: žene, otvorene srca i spremne na djelovanje, prve su ponijele radosnu vijest svijetu. Naglasio je kako žene imaju iznimno važnu ulogu u životu Crkve – bile su pod križem kada su drugi pobjegli, a vjera prve Crkve nakon Velikog petka ostala je živa u srcu Blažene Djevice Marije.
Uspoređujući način djelovanja žena i muškaraca, kapelan je istaknuo kako žene često djeluju vođene intuicijom i srcem, dok muškarci traže razumijevanje prije djelovanja. Upravo spoj te dvije dimenzije – srca i razuma – čini snagu prve Crkve i uzor je i za današnje kršćane.
Posebno se osvrnuo na problem neodlučnosti i straha, osobito među mladima. Istaknuo je kako mnogi ostaju „na raskrižju života“, bojeći se donijeti odluke poput braka ili životnog poziva. Takvo stanje nazvao je najgorom mogućom odlukom – ostati na mjestu. Uskrsli Krist poziva na hrabrost i povjerenje: „Ne bojte se, krenite na put“, jer samo onoga tko krene Bog može voditi.
Govoreći o reakcijama na uskrsnu vijest, podsjetio je kako su neki, poput vojnika i židovskih glavara, odbacili istinu i širili laži. Tu je poruku prenio na današnje vrijeme, potaknuvši vjernike da se zapitaju koliko puta i sami bježe od istine jer im ona ne odgovara.
Istaknuo je kako je temeljni problem odbacivanja uskrsnuća u tome što ono traži promjenu života. Vjerovati u uskrsnuće znači nastojati biti bolji, opraštati, prestati ogovarati i svakodnevno raditi na sebi. No, kako je naglasio, najteže je promijeniti samoga sebe.
U završnom dijelu propovijedi upozorio je na opasnost života u laži – kako osobnog, tako i zajedničkog. Kroz konkretne primjere iz crkvenog, obiteljskog i društvenog života pokazao je kako se lako okružujemo onima koji nam povlađuju, a odbacujemo dobronamjernu kritiku. Takav život nazvao je „kulom od karata“ koja se neminovno urušava.
Zaključio je snažnim pozivom na život u istini: govoriti istinu u ljubavi, prihvaćati je i graditi život na njoj. Jer, kako je podsjetio na Kristove riječi – On je „put, istina i život“ – i jedino na tom putu čovjek može živjeti bez straha.
