Tekst i foto: Verica Josić
Na 25. nedjelju kroz crkvenu godinu, u župnoj crkvi Blažene Djevice Marije u Vukovini, misno slavlje predvodio je župni vikar, don Marko Šimundić. U svojoj nadahnutoj propovijedi don Marko se osvrnuo na evanđeosku prispodobu o radnicima u vinogradu, istaknuvši kako Isusov govor o radnom danu ne raspravlja o ekonomiji i radnim pravima, već simbolizira čitav ljudski život i vrijeme koje je svakom čovjeku darovano. Vrijeme za kršćane nije tek puki prolazak sati, nego milost i dar koji nam je povjeren kako bismo ga proživjeli u ljubavi te stekli vječnost. Upozorio je na prolaznost zemaljskog života i besmisao gubljenja dragocjenog vremena na nevažne stvari, poput višesatnog svakodnevnog boravka pred ekranima ili višegodišnjeg nošenja mržnje i nepraštanja zbog sukoba koji je trajao svega nekoliko minuta.
Tumačeći lik gospodara vinogradara koji iz sata u sat izlazi i poziva radnike, don Marko je naglasio neizmjernu Božju ljubav i strpljenje prema svakom čovjeku. Gospodar koji na kraju svima daje jednaku plaću – jedan denar – predstavlja samoga Boga koji svima želi darovati nebo. Međutim, Evanđelje upozorava i na opasnost koja se često javlja među onima koji su u vinogradu od ranoga jutra, a to su dugogodišnji vjernici. Poput radnika iz prispodobe, vjernici znaju skliznuti u prigovaranje, zavist i uspoređivanje s drugima, osobito kada vide da se netko obratio i kasno uključio u život Crkve. Uspoređivanje s drugima, naglasio je propovjednik, rađa nezadovoljstvom i frustracijama te od ljudi stvara tek jeftine kopije tuđih života, umjesto da žive kao jedinstveni originali kakvima ih je Bog stvorio.
Zavist je nazvao velikom ranom među vjernicima i preprekom koja onemogućuje radovanje obraćenju bližnjega. Pozvao je okupljene da se oslobode osuđivanja i shvate da su pred Bogom svi grešnici kojima je potrebna Njegova milost. Svoju je poruku ilustrirao dirljivim primjerom mlade mučenice svete Marije Goretti, koja je na samrtnoj postelji od srca oprostila svome ubojici i obećala moliti za njegovu dušu. Don Marko je propovijed zaključio pozivom da vjernici u svojim srcima izgrade upravo takvu nesebičnu Božju ljubav te da se iskreno raduju svakoj duši koja se vraća Bogu.
