Jučer, 20. listopada, crkva svetih Fabijana i Sebastijana u Kučama bila je ispunjena posebnom radošću. Misno slavlje predvodio je župnik, vlč. Siniša Hegedušić, a župljani i vjernici iz Kuča okupili su se kako bi zajedno proslavili svetu euharistiju i blagoslovili novi kip Blažene Djevice Marije – vidljivi znak ljubavi prema Nebeskoj Majci. Kip Blažene Djevice Marije je kupio župnik Siniša u Međugorju prilikom župnog hodočašća naše župe Vukovina ove godine od 9. do 11. listopada.
U propovijedi je župnik Siniša rekao da nam Marija kroz ovaj kip poručuje isto ono što je rekla slugama na svadbi u Kani Galilejskoj: „Što god vam rekne, učinite!“ Ona nikada ne zaustavlja pogled na sebi.
Marija je od svog rođenja bila najsvetija od svih stvorenja jer je bila predodređena za majku Sina Božjeg, Spasitelja svijeta. Kao što svaka majka živi za svoju djecu, tako i nas naša nebeska majka okuplja oko sebe, i s ljubavlju nas prati kroz život, dijeleći s nama naše radosti i naše teškoće, i sve ono što nam život donosi. U njoj se trebamo ogledati kao u najljepšem ogledalu, ogledalu savršenstva. Po njoj nam Bog daje orijentir na životnom putu. Ona je bila najveća učenica svoga Sina, a time i najveća učiteljica.
Marija je došla na ovaj svijet, da nama pokaže put spasenja, put koji vodi u vječno blaženstvo. Ona je prva uspostavila veze između neba i zemlje. Blažena Djevica Marija, jer je majka, dobro poznaje ljudsku dušu i srce. Ona vrlo dobro zna da čovjek lako upadne u napast i zaboravi da mu je sve što ima darovano od Boga. Svjesni smo da često u životu zbog svojih slabosti bježimo od Njezina Sina, no Marija nas zove i traži, ne odustaje od nas, zove nas da se ostavimo grijeha i zla i da vjerujemo Isusu. Zna Gospa za naše nevolje i naše teškoće, zna ona za naše umorne korake, za naše žuljave ruke, za naša uplakana lica, zna ona za naše nemire, razočaranja i nadanja, a sve joj to želimo danas i osobno kazati, duboko uvjereni u njezin majčinski zagovor i pomoć.
Tu ljubav prema Djevici Mariji je blaženi kardinal Alojzije Stepinac jednom zgodom ovako opisao: „Kao zlatna nit vjere, provlači se kroz tisuću tristogodišnju povijest crkve u hrvatskom narodu, ljubav prema Majci Mariji. I nema nigdje boljeg zagovornika kod Boga i pomoćnika u nevoljama nego je Ona, koja je dojila Spasitelja svijeta…“. Po Mariji možemo vidjeti koliko se Bog zauzima za nas, koliko nas voli i koliko smo mu važni. Mariju treba ne samo štovati, diviti se njenom odabranju i suradnji u djelu spasenja, nego Mariju treba i nasljedovati u njenoj vjeri, molitvi, poniznosti i poslušnosti.
Danas živimo u vremenu krize naših obitelji i samog obiteljskog odgoja kada roditelji osjećaju sve veću bespomoćnost u odgoju svoje djece i u nošenju s utjecajima koji djeluju na njihovu djecu iz javnog života i medija. U toj krizi mi na raspolaganju imamo euharistiju i Mariju, jer ako želimo mijenjati sebe i svijet oko nas trebamo se uteći onome što je jedino kadro mijenjati čovjeka i međuljudske odnose. U životu ima situacija kada čovjek ne može pomoći, kada čovjek osjeća svoju ograničenost i nemoć, ali svaki od nas može s drugim i bližnjim suosjećati, uputiti osmijeh i lijepu riječ, svaki od nas može za svojeg bližnjeg sklopiti ruke i moliti. Ima bezbroj situacija u životu kada mislimo da nam je sve propalo, da je sve izgubljeno, da nas je i sam Bog napustio. No, znajmo da to nije tako. Bog je uvijek uz nas. Ali ako se i ne dogodi onako kako smo mi željeli, nemojmo klonuti duhom, imajmo povjerenje u Boga. Na kraju će sve dobro ispasti.
Bog nas treba i s nama ima svoj plan. Svakog pojedinog pozvao je na određeni zadatak koji jedino mi možemo izvršiti. Budimo stoga svaki pošteniji, pravedniji, vjerniji i svetiji. Ako se oko toga budemo trudili i nad nama će se ponoviti riječi proroka Ezekiela: ” Dat ću vam novo srce , nov duh udahnut ću u vas. Bit ćete moj narod, a ja ću biti vaš Bog.” Vjera nas poziva da jasno naviještamo istinu evanđeoske ljubavi, bez straha i prešućivanja, bez popuštanja svjetovnim uvjetovanjima. Naš život je pun obećanja, snova i mogućnosti. Iza njega stoji Stvoritelj sa svojim planom spasenja. Isus želi da izađemo iz crkve kao svjetlo, da budemo svjetlo tamo gdje živimo, gdje radimo, kuda se krećemo. Da budemo svjetlo koje će izgubljenoj braći i sestrama osvijetliti put u mraku lutanja. Nema takvog prijatelja kao što je Isus. On jedini prolazi zajedno s čovjekom kroz sve kušnje i trpljenja. On jedini vodi i u radost! I jedini ništa ne oduzima, a sve daruje!
Ima jedan događaj koji se dogodio prije nekoliko godina a govori o jednoj baki, koja je živjela sama u maloj, trošnoj kući na kraju sela. Djeca su joj davno otišla trbuhom za kruhom u Njemačku i daleke zemlje, a muž joj je preminuo. Kad sam ušao u njezinu skromnu kuhinju, prva stvar koju sam primijetio na zidu bio je jedan stari, izblijedjeli Gospin kipić, malo okrhnut na rubovima, pokraj kojeg je tinjala mala svijeća.Sjeo sam s njom, a ona mi je sa suzama u očima, ali s nekim čudesnim mirom na licu, rekla: „Velečasni moj, kad padne noć, kad se ugase svjetla u selu i kad ova kuća postane strašno tiha, mene uhvati tjeskoba. Starost je teška, kosti bole, a samoća još više. Ali znate što ja tada napravim? Ja ne palim televizor da mi stvara buku. Ja sjednem u ovu svoju stolicu, upalim ovu svijeću i pogledam u moju Gospu na zidu. I počnem s njom razgovarati kao s rođenom majkom. Kažem joj: ‘Marijo, ti vidiš da sam sama. Ti vidiš moje bolne noge. Ali ti najbolje znaš kako je to biti sam i ostavljen. Čuvaj moju djecu tamo u tuđini da ne zaborave Boga, a meni daj snage da izdržim do kraja.’I onda je ova baka rekla rečenicu koju nikada neću zaboraviti: „Velečasni, kad god završim svoju krunicu, ja u ovoj hladnoj kući više nisam sama. Ja osjećam da je moja Majka tu. I zaspim u miru.“ Zašto vam ovo pričam, braćo i sestre? Pričam vam zato što je ova starica gledala u živu vjeru. Taj skromni kipić za nju je bio prozor u nebo i dokaz da Bog nikada ne ostavlja svoje ljude.
Ovaj novi, predivni kip koji danas blagoslivljamo u našoj crkvi postavljen je ovdje da svatko od nas – i onaj mladić koji traži svoj put, i otac obitelji koji brine kako platiti račune, i majka koja bdije nad bolesnim djetetom, i naši starci – postane poput bake Mare. Da u trenucima kada vam je najteže, kada osjetite samoću ili težinu života, ne tražite utjehu u stvarima koje prolaze, nego da dođete ovdje, pred ovaj lik, i predate svoje srce Onoj koja vas nikada neće iznevjeriti.
Uputimo i danas molitve nebeskoj Majci, da nas zagovara i da nas nikada ne napusti. Molitva je toliko važna za sve kršćane. Molitva je posebno važna u obitelji, za život i za skladan rasta svakog pojedinog člana. Molitva je razgovor obitelji s Bogom, koji jača međusobnu ljubav, vjernost i zajedništvo među supružnicima i slogu i povezanost s djecom. Ona nosi Boga u obiteljsko zajedništvo. Zato molimo zajedno i tražimo zagovor Marijin kod Isusa Krista. Usudimo se danas moliti Mariju za izgubljene osobe, za izgubljene prijateljske odnose, za izgubljeno dostojanstvo, izgubljene prijatelje, supružnike, mladiće i djevojke. Molimo danas, Majku Božju da kao kršćani nađemo sebe. Poput Marije, oslonimo se na Isusa Krista. Njemu predajmo svoj život, svoje uspone i svoje padove, svoja nadanja, svoja stradanja i svoje radosti.
Upravljajte svoje oči i svoje srce prema Njoj svetoj i bezgrešnoj. Svaki joj se dan obraćajte molitvom da vam čuva čistoću duše i tijela, da vas privodi bliže Isusu i uvede Ga u vaše srce kako bi kroz vas njegova ljubav mogla grijati sve ljude s kojima se susrećete. Molite Gospinu krunicu svakodnevno. Gospi je to najdraža molitva i najviše vas povezuje s Njom. Ona pamti u svome majčinskom srcu svaku Zdravo Mariju koju ste joj izmolili, da bi vam uzvratila svojom zaštitom i majčinskom ljubavlju. Molite u obitelji jer obitelj koja moli zajedno ostaje zajedno. Kada danas blagoslovimo ovaj kip, obećajmo sami sebi da nećemo dopustiti da Marija u našoj kapeli ostane sama. Donesite joj svoje životne priče – svoje radosti, svoje padove, svoje suze i svoje zahvale.
Neka blagoslov koji ćemo zazvati na ovaj lik zapravo bude blagoslov na sve nas. Da gledajući nju, svakim danom postajemo bolji ljudi, bolji kršćani, spremniji ljubiti Boga i bližnjega.
