Dušni dan – sjećanje na naše pokojnike i nadu vječnosti
02
stu
Povodom blagdana Svih svetih i Dušnog dana, vjernici su se u našoj župi kroz protekle dane intenzivno okupljali u molitvi i razmatranju o životu nakon smrti, vječnosti te tajni čistilišta. Propovijedi vlč. župnika Siniše Hegedušića i kapelana don Marka Šimundića su donijele duboku duhovnu poruku o prolaznosti zemaljskog života, ali i o trajnoj vezi koja nas povezuje s našim pokojnicima. Smrt je jedino 100 posto zajamčeno iskustvo koje čekamo, a iako ovaj dan nazivamo danom mrtvih, oni koje spominjemo zapravo žive. Evanđelje nas podsjeća da smo u jednom trenutku povijesti stvoreni za vječnost i da više nikada nećemo umrijeti, a svatko svoju vječnost provodi ili u muci i odvojenosti od Boga, ili u zajedništvu s Njime. Oni koji su nas napustili imaju dublju spoznaju duhovnoga svijeta koji nas okružuje i u kojem su prisutni duše u čistilištu, sveci i anđeli.
Dok slavimo proslavljenu Crkvu u nebu, na Dušni dan se spominjemo trpeće Crkve i duša u čistilištu. Nazivamo ih trpećima jer prolaze kroz čistilišne muke, a riječ muka uvijek je povezana s čišćenjem od nečega. Baš kao što u ovozemaljskom životu svaka operacija ili zahvat liječenja boli, tako i duhovno čišćenje i oslobađanje od navezanosti traži napor i žrtvu. U propovijedi je slikovito objašnjeno kako je grijeh poput čavla zabijenog duboko u dasku duše. Kada se pokajemo i pristupimo sakramentu ispovijedi, taj je čavao izvađen, ali u daski ostaje rupa odnosno rana na našoj duši koja predstavlja sklonost i naviku ponovnom grijehu. Zato je potrebno vrijeme i žrtva da se ta rana zacijeli. Sakramentalna ispovijed nam donosi oproštenje i vječno spasenje, ali za rane i pročišćenje često je potrebno vremenito kažnjavanje kroz životne križeve i žrtve na zemlji ili u čistilištu.
Mnogi sveci svjedoče o ostacima i znakovima koje su duše iz čistilišta ostavljale kao podsjetnik na tamošnje muke, a poruka tih iskustava jest da je puno lakše odraditi čistilište na zemlji nego nakon smrti. Bog nam svakodnevno daje priliku da kroz križeve i žrtve čistimo svoje duše i prikazujemo ih za naše drage pokojnike. Budući da ne znamo u kakvom su stanju duše naših preminulih napustile ovaj svijet, za nikoga ne možemo reći da je sigurno u paklu niti da je dospio ravno u nebo, stoga je naša dužnost moliti za njih, prikazivati svete mise i nanositi blagoslov na njihov put prema vječnom zajedništvu s Bogom.
Iskoristimo svaku priliku koju nam Bog daje da prihvatimo žrtvu i križ u svom svome životu, jer vjera, nada i ljubav jedini su siguran put prema vječnoj radosti.
