Na spomendan Blažene Djevice Marije od Krunice u našoj je župnoj crkvi služena sveta misa za pokojnog prethodnog župnika preč. Đuru Saboleka.
Vlč. Siniša Hegedušić u propovijedi je podsjetio da naziv „krunica“ dolazi od riječi „ružarij“, jer se molitve nižu poput ruža u vijencu. Utemeljena je kao zahvala Gospi za pobjedu kršćanske vojske nad Turcima u bitci kod Lepanta 1571. godine, kad su se kršćani, na poziv pape Pija V., utekli zagovoru Marije. Ovaj je blagdan kasnije potvrdio papa Klement XI. Propovjednik je objasnio da se molitva krunice razvila u kartuzijanskom samostanu u Essenu, gdje je mladić Dominik, uz pomoć prijora Adolfa von Essena, naučio sabranije moliti dijeleći Isusov život na 50 rečenica i 50 Zdravo Marija. Kasnije je molitva proširena na 150 Zdravo Marija i brzo se proširila po svijetu.
Krunica je bila prisutna i u povijesti našega naroda – molili su je hrvatski branitelji, a u Zagrebu je nakon Drugog svjetskog rata prva sagrađena crkva posvećena upravo Blaženoj Djevici Mariji od Krunice. Vlč. Hegedušić je naglasio da je krunica najljepši dar Majci Božjoj – molitva koja započinje i završava znakom križa te nas uči vjeri, ufanju i ljubavi. Moliti krunicu znači pustiti Boga u svoj život, poput Marije koja je prihvatila Božju volju. Svaka Zdravo Marijo je ruža položena pod Marijine noge, a nitko tko se iskreno moli neće ostati neuslišan. Propovijed je zaključena riječima svetog Ivana Pavla II., koji je rekao: „Krunica je moja najdraža molitva – jednostavna, duboka, divna u svojoj poniznosti i bogatstvu.“
