Puni vjere i radosti, vjernici i mještani Mraclina skupili su se na vidovskom misnom slavlju, što ga je uz župnika Đuru Saboleka predvodio prečasni dekan Norbert Koprivec. Dekan je blagoslovio vodu i i nakon toga poškropio vjernike i našu kapelicu sv. Vida, koja je obnovljena nakon teškog oštećenja u potresima iz 2020., sa željom da budemo znak i svjedočanstvu one ljubavi kojom Bog ljubi sve ljude.
– Dragi župniče Đuro, draga braćo i sestre, čestitam vam današnji dan kad slavite svetog Vida zaštitnika ove kapelice i ovoga mjesta. Želimo proslaviti ovaj dan u spomen na svetog Vida i Gospodina za kojega je on život dao. Škropljenje nas podsjeća na početak našeg krštenja, svete vjere koju živimo, koju svjedočimo, i dao Bog da u toj vjeri dođemo pred Gospodina. Sveti Vid je dao svoj život za Gospodina, ali mnogi će danas reći da svoj život treba sačuvati po svaku cijenu. No, Isus nas uči da je potrebno – a to je sveti Vid i te kako shvatio – život dati za ono što je vrijedno, neprolazno i sveto. I to je živio i svjedočio sveti Vid. I on je, kao i mnogi sveci i mučenici svete Crkve, koji su nam dani za uzor, pokazao da i mi nastojimo svoju vjeru tako živjeti. Sada Isus nema druge učenike i vjernike nego ima nas da bismo ovdje svjedočili. Zato je svako slavlje blagdana svima nama poticaj da obnovimo svoju vjeru. U tome je potrebno sudjelovati kao što je sudjelovao sveti Vid. Molimo ga danas da nas svojim zagovorom uvijek prati u našem životu – rekao je u svojoj propovijedi prečasni dekan Koprivec. Na te se riječi nadovezao župnik Sabolek.
– Želio bih se zahvaliti cijelom mjestu na pomoći koja je uslijedila od kad nas je pogodila ta nesreća potresa. Za dar i mogućnost da kao vjernici koristimo prostor u Domu, jer nije prošao niti jedan dan, a da se nije slavila sveta misa. Svima koji su o toj stvari odlučivali iskrena hvala. Želim se zahvaliti i dobrim ljudima koji su prepoznali našu potrebu, koji su svojim darom i svojom žrtvom obnovili ovu crkvu. Hvala i prečasnom Norbertu, dekanu našeg dekanata, koji je u dogovoru s nadbiskupom blagoslovio ovu kapelicu. Ova crkva je svetinja, sveto mjesto, i neka nam Bog pomogne da nikada ne napustimo ovo mjesto, koje nam je On podario – završne su riječi zahvale koje na kraju ovog slavlja svima prisutnima uputio župnik Đuro Sabolek.
Popodnevnu misu slavio je kapelan Domagoj Topić.
– Kad promišljam o životu svetog Vida ima nešto što me kod mučenika uvijek inspirira za život naše svakodnevnice, a to je u prvom redu njihova ljubav. Zanimljiva je i boja koju nam Crkva stavlja kad slavimo mučenike, a to je crvena boja. Iako mi crvenu boju povezujemo s ljubavlju – srce je crvene boje, za Valentinovo dijelimo crvene ruže – Crkva kaže da je crvena boja boja žrtve i upravo zato što prolijevamo krv. No, nije žrtva uvijek prolijevanje krvi. Postoje razne žrtve u našem životu. Koja je poveznica ljubavi i žrtve? Vrlo jednostavno: definicija ljubavi je žrtva. Šta god činili i radili dat će nam se ako otvorimo svoje srce. Bog nam je to obećao, a on svoja obećanja nikada ne krši. Nije poput nas ljudi. Dat će nam Duha Svetoga i to u onim trenucima kada nam bude trebao, kada mu budemo zavapili i otvorili se. I davat će nam koliko god mi to budemo trebali i željeli. Pa čak i onda kada to nećemo željeti, on će nam ga i dalje slati dok ne uspije probiti naše kameno srce i barijeru žrtvovanja jednih za druge – naglasci su to propovijedi vlč. kapelana Domagoja Topića s današnje poslijepodnevne mise.
Foto-galerija: Zvonimir Šafar
