Objavila Verica Josić, 10. veljače 2025.
Propovijed nadbiskupa Kutleše na današnjem misnom slavlju u povodu Stepinčeva ispred zagrebačke katedrale. Naglasio je i kako Stepinčev izniman duhovni i povijesni lik utjelovljuje ideale svetosti, čovjekoljublja i domoljublja u teškim crkvenim i društvenim okolnostima.
– Danas smo se okupili radi proslave jednog Božjeg ugodnika, blaženog Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika. Vrijeme koje prolazi ne samo da ne dopušta zaborav njegova lika i djela, nego ga sve više uzdiže iznad povijesnih i zemaljskih granica do neospornog simbola trajnih vrijednosti. Njegovo svjedočanstvo čiste savjesti i odanosti Kristu danas odjekuje istom snagom kao i 1960. godine, kada je blaženi Alojzije na današnji dan završio svoju zemaljsku borbu. Možemo reći da je on danas i važniji nego tada, ali i da će se sva veličina njegova značaja u potpunosti razotkriti tek u vremenima koja dolaze. Za mnoge je blaženi Stepinac jedan od najvećih sinova hrvatskog naroda, dok je za neke još uvijek znak osporavanja.
Za nas je nesporno da njegov povijesni i duhovni lik utjelovljuje ideale svetosti, čovjekoljublja i domoljublja u teškim crkvenim i društvenim zbivanjima. Da u tom presudnom povijesnom trenutku nije bilo ovoga hrabrog i svetog čovjeka, tijekovi društvene i crkvene zbilje hrvatskog naroda zasigurno bi išli u drugom smjeru. Danas, 65 godina nakon njegove mučeničke smrti, možemo se zapitati: u čemu je privlačna snaga blaženog Alojzija Stepinca? Što je to u njegovu životu i u njegovoj smrti što nas toliko privlači i večeras okuplja? Nekoliko je stvari koje u odgovoru na ovo pitanje ovdje treba istaknuti.
Prvo, privlačnost Stepinčevih jasnih uvjerenja. Složit ćemo se da privlačnost blaženog Alojzija ne proizlazi iz prolaznih uspjeha i zemaljskih priznanja, nego iz duboke čežnje koju svi dijelimo – čežnje za autentičnim životom, prožetim jasnim uvjerenjem, hrabrošću i dosljednošću. Blaženi Alojzije Stepinac utjelovljenje je hrabrosti i nepokolebljivosti u vremenu kada su te vrline bile najpotrebnije.
Njegova čvrstoća bila je ukorijenjena u dubokoj vjeri i povjerenju u Boga, koje ni prijetnje ni progoni nisu mogli poljuljati. Vjera mu je pomagala nadvladati strah i kompromise. Jasnoća uvjerenja kojima se vodio naš blaženik proizlazila je iz ispravno oblikovane savjesti koja je bila u stanju pružiti otpor, čak i kada je to značilo poniženje i patnju.
Kao nadbiskup i građanin, Stepinac je bio svjestan potrebe podržavanja zakonitih vlasti, ali je istodobno znao da jedini otpor neizbježnim ljudskim slabostima, kao i dubokim moralnim zastranjenjima vlastodržaca, može pružiti samo ispravno oblikovana savjest. Ona je nadređena i ljudskom zakonu i volji moćnika. Stepinac je jasnije od drugih vidio da se njegova katolička formacija savjesti sukobljava sa sustavima njegova doba, koji su bili spremni uništiti sve ono što pripada Bogu.
Danas u hrvatskom društvu imamo talentirane, dobronamjerne i požrtvovne pojedince. Ipak, vlada dojam da u svim segmentima javnog života nedostaje jasnoća moralnih uvjerenja, a slijedom toga i hrabrost u njihovoj primjeni u konkretnim životnim okolnostima. Možda nam njegove riječi mogu pomoći u traženju onoga što nam nedostaje. U jednoj propovijedi rekao je: “Ne znam da mi je koja druga istina u stanju tako dotaknuti čovjeka, učiniti ga poštenim i dostojanstvenim, kao što je misao o prolaznosti zemaljskog života i o sudu koji slijedi iza njega.”
Jedno od najvećih zala našega vremena je bešćutnost ljudi kojima je povjerena sudbina drugih. No, ideja dužnosti povlači za sobom ideju žrtve, a za žrtvu je potrebno junaštvo. Zato danas u društvu imamo veliki broj plaćenika, a malo savjesnih ljudi.
Draga braćo i sestre, temeljna usmjerenost na vječnost, na koju nas naš blaženik poziva riječima i životom, poziv je na povratak istinama koje su upisane u ljudsku narav. Stvoreni smo, postoje zakoni koje ne stvaramo, nego ih otkrivamo i njima se podvrgavamo. Postoji krajnja svrha ljudskog života, i nije u našoj vlasti određivati ni početak ni kraj. Postoji Bog koji ljubi i spašava, ali to ne čini bez nas. Bez te svijesti nema ni hrabrosti ni dosljednosti u obrani istine, nema ni sposobnosti za autentično kršćanstvo spremno na žrtvu.
Stepinčev život i njegova smrt potiču nas da u vremenu relativizma, straha i podjela budemo ljudi čvrstih uvjerenja i nepokolebljive nade. On se nije sramio svoje Crkve ni njezina nauka, nego je u njemu pronalazio svjetlo i štit pred kušnjama sekularizma i površnosti svijeta. Privlačnost blaženog Stepinca jest u svjedočanstvu da je moguće živjeti autentično i istinito u svijetu koji nas neprestano poziva na odstupanje od vrijednosti koje su naš narod oblikovale stoljećima.
On danas i nas poziva da u vlastitom životu pronađemo ono nešto temeljno što nas može učiniti boljim ljudima i boljim vjernicima.
Foto video galerija: Verica Josić
