Što je to u riječi Božić što u nama budi toplinu, uspavano dijete i dobre namjere?
Božić dolazi od riječi mali Bog. Dijete Isus, rođen da bi otkupio naše grijehe kojih se, u svojoj nutrini i sami sramimo. Ljudski um ne može spoznati u cijelosti veličinu tog događaja. Božić nisu samo bogato okićene jelke, pregršt darova i puni stolovi. Božić nisu svjetlucave žaruljice i Rudolf koji vuče saonice. Božić je puno više od toga. Božić je Marija koja je morala nadrasti predrasude, štalica s blagom – nedostojna rođenja Spasitelja. Božić su kraljevi koji su se ponizili pred Nebeskim kraljem i svoju ljudsku veličinu bacili na koljena.
Božić se službeno počinje obilježavati u IV. stoljeću. Od tada do danas, promijenilo se puno toga, ali smisao Božića, kao najveselijeg kršćanskog blagdana, ostao je isti. Slavimo rođendan Onoga koji je rođen radi nas. Veselimo se njegovom dolasku kroz vrijeme Došašća, pripremamo se kroz zornice i trudimo se biti bolji ljudi. To je najljepše doba godine. Nekako postanemo mekaniji, suosjećajniji, vraćamo se svom ljudstvu, izgubljenom u vremenu i nedaćama kojima nas život dariva.
Božić će i dalje biti miris vanilije koja se širi domom, i dalje će biti vanjsko blještavilo, jer kakav je to rođendan ako ga se ne obilježi i vanjskim znacima? Ali, Božić ne smije biti samo to.
U ovom, nikad iskušanom vremenu pandemije, dužni smo osvijestiti da je svatko od nas ponaosob odgovoran i za svog bližnjeg. Božić je samo jedan dan u godini i s njime ne smije završiti ono dobro što još živi u nama, ali ga gurnemo u neki zakutak duše. Jer ako odvraćamo stalno drugi obraz, lice će nam biti u modricama. Nitko ne bi morao odvraćati obraz kad bismo Božić živjeli i ostale dane u godini. Ojačajmo vjeru u Božić i sve nedaće bit će podnošljivije.
Svima od srca sretno rođenje Spasiteljevo i neka vas mali Isus čuva u ovim teškim vremenima. Sretan Božić!
