Zadnji je tjedan pred Uskrs. Ulazimo u Veliki tjedan ili tjedan Muke Gospodnje koji započinje blagdanom Cvjetnice kada se sjećamo Isusovog dolaska na magaretu u sveti grad Jeruzalem. Narod ga je kao svog Kralja s oduševljenjem dočekao bacajući cvijeće i kličući: “Hosana!”, “Hosana!”. To je riječ hebrejskog podrijetla koja se koristi kao pozdrav, kao izraz ushićenja i divljenja. A taj isti narod osudio ga je na smrt povicima: “Raspni ga! Raspni!”.
Sjećam se iz djetinjstva da smo na Cvjetnicu na blagoslov nosili grančicu drijena ukrašenu svilom. Blagoslovljenu grančicu stavili smo na raspelo koje je u kući bilo istaknuto na vidnom mjestu. Ta se blagoslovljena grančica palila za vrijeme olujnog nevremena u vjeri i nadi da će nas Gospodin sačuvati od groma i zla vremena. U mojoj obitelji ta se tradicija nastavlja.
Izraz Veliki tjedan ukazuje da to nije običan tjedan. Završava trodnevljem Velikog četvrtka, Petka i Subote. Sjećam se priča mojih baka da su žene na Velik petak bile odjevene u crno u znak žalosti i tuge jer je Isus u grobu. Na taj se dan nisu radili nikakvi poslovi u vrtu i na polju jer se govorilo da je i zemlja ranjena i žalosna jer Isus počiva u grobu. Bio je i strogi post i nemrs.
Danas živimo drugim načinom života. Životni prioriteti i tempo života ne ostavlja nam prostora za takva promišljanja. Ali, ako smo možda sumnjičavi, odbacimo sumnju. Skrušimo se u srcu i čiste se savjesti kroz trodnevlje pripremimo za najveći blagdan – Uskrs.
