Oduvijek je Majka Božja Bistrička imala posebno mjesto u srcima vjernika naše župe. Posebno su me oduševila sjećanja moje mame iz njene rane mladosti kad je ona sa svojim roditeljima hodočastila Majci Božjoj Bistričkoj. Polazak iz Mraclina bio je oko ponoći, putovalo se zaprežnim kolima do Ščitarjeva. Prije polaska pomolilo se za sretan put, a potom se zaorila pjesma „Prva je vura te noći“. Kad su stigli u Ščitarjevo, prebacili su se preko skele na drugu stranu rijeke i dalje nastavili put pješke. Hodočasnici su sa sobom nosili jelo, piće i posteljinu. Bio je to dugotrajan i mukotrpan put, pun krvavih žuljeva, ali i put vjere, ufanja i ljubavi. Kad su stigli na odredište malo su odmorili, a nakon toga uslijedila je pobožnost Križnog puta i sveta misa. U crkvi su bili gotovo cijeli dan – molila se krunica, pjevalo se, svatko je molio na svoje nakane.
Spavali su u privatnim kućama, ponekad i na tavanu. Često nisu imali mira ni spokoja jer ih je proganjala ondašnja milicija. Nije im bilo ugodno, ali njihova vjera bila je jača od straha i nisu ih uspjeli pokolebati. Jedne godine mama i baka spavale su u crkvi na klupi i tako dočekale jutro. Majku Božju Bistričku, mnogi nazivaju i čudotvornom Crnom Gospom, iz razloga što je 1880. godine crkva stradala u strašnom požaru, a oltar sa Gospinim kipom ostao je netaknut.
Majka Božja Bistrička i u mom srcu ima posebno mjesto. Kad god sam u nevolji, problemima, tjeskobi, molim je za pomoć. Moje molitve su uslišane. Ona je naša zagovornica, naša advokatica i naša zaštitnica. Kao dijete hodočastila sam s mamom autobusom, ne pješice. Veselila sam se drvenim igračkama koje su ostale prepoznatljive i do današnjih dana. Nikada do tad nisam vidjela na jednom mjestu toliko ljudi. Vjernici su dolazili sa svi strana pokloniti se Nebeskoj Majci i tražiti je pomoć i zaštitu.
Pred odlazak kući išli smo u crkvu, obilazeći oko oltara, neki na koljenima pjevajući oproštajnu pjesmu:
"Majko Božja Bistrička, moli se za nas. Od Tebe se rastati žalostan je čas. Mi ti ruke pružamo srcem Te pozdravljamo. Zbogom, zbogom, zbogom Marijo. Mi braća smo Hrvati, Isus nek nas prati. O Majko čuvaj, brani turopoljski mali kraj."
Mi smo svjedoci da su naše molbe uslišane. Pošteđeni smo ratnih razaranja, razornog potresa, poplava, tuče i ostalih elementarnih nepogoda. Molimo i nadalje Nebesku Majku riječima drage nam pjesme:
"Dobra nam navek ostani, zmoli nam pri Sinu da od svega zla obrani nas i domovinu."
