Objavila Verica Josić – 13. srpnja 2025.
Petnaesta nedjelja kroz godinu u župi Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini protekla je u znaku evanđeoske prispodobe o milosrdnom Samarijancu, ali i osobnog svjedočanstva župnika vlč. Siniše Hegedušića, koji je toga dana obilježio 28. obljetnicu svoje mlade mise.
U ulomku iz Lukina evanđelja (Lk 10, 25–37) slušali smo kako zakonoznanac postavlja pitanje: „Učitelju, što mi je činiti da baštinim život vječni?“ Isus ga upućuje na zapovijedi ljubavi, a zatim, na pitanje „A tko je moj bližnji?“, odgovara poznatom prispodobom o milosrdnom Samarijancu.
Vlč. Siniša je u propovijedi istaknuo da je Isus ovim odgovorom preokrenuo logiku tadašnjeg vremena: bližnji nije samo netko iz tvog naroda, tvoje obitelji, tvoje zajednice – nego svaki čovjek koji se nađe u tvojoj blizini i treba tvoju pomoć. Isus briše granice koje su postavili ljudi i postavlja temeljno evanđeosko načelo – ljubav bez uvjeta.
„Bližnji ti je onaj tko te treba. Bližnji je onaj koga bi možda zaobišao, a upravo te on gleda s povjerenjem. Bližnji nije samo netko tvoj, nego onaj kome ti trebaš biti bližnji. A to nas stavlja pred konkretno pitanje: tko su ti ljudi u našem životu koje ne primjećujemo, koji vape, a mi prolazimo?“ – upitao je vlč. Siniša.
Dodao je kako kršćanska ljubav nije apstraktna emocija, nego konkretno djelo. Pozvao je prisutne da razmisle jesu li spremni žrtvovati svoje vrijeme, udobnost ili sigurnost kako bi pomogli onome tko je pao među “razbojnike” današnjice – one ranjene, zaboravljene, obespravljene.
U svjetlu evanđelja župnik se prisjetio i jednog važnog datuma svoga života – dana kada je prvi put rekao „Evo me!“ pred Gospodinom, kao mladi svećenik.
„Na današnji dan, 13. srpnja 1997., u mojoj rodnoj župi svetog Mateja u Dugavama, slavljena je moja mlada misa – prva mlada misa u povijesti te župe. Bio je to blagdan Majke Božje Bistričke. Moje svećeničko geslo bilo je: ‘Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju.’“
Bila je to misa zahvalnosti, radosti, ali i duboke odgovornosti. Taj trenutak, kako kaže, ostaje zauvijek urezan u njegovo srce – kao zavjet Bogu, ali i obećanje vjernicima da će ih voditi i služiti im kao pastir.
„Prošlo je 28 godina. Bogu zahvaljujem na svakom danu. Na svim župama u kojima sam bio, na svim ljudima koje sam susreo. Na svakoj misi, svakom krštenju, ispovijedi, sprovodu i vjenčanju. Zahvaljujem i svojoj nebeskoj Majci – Majci Božjoj Bistričkoj – koja me kroz sve te godine čuvala, pratila i zagovarala. I danas, jednako kao i tada, moje srce govori: ‘Evo me, Gospodine, i dalje želim vršiti volju tvoju.’“
Vlč. Siniša je pozvao sve prisutne da u zajedništvu molitve budu potpora svim svećenicima, redovnicima i redovnicama, ali i da se u današnjoj molitvi posebno sjete onih koji tek osjećaju klicu poziva – da molimo za nova duhovna zvanja, osobito u našim župama, u našim obiteljima.
„Bog i dalje zove. Pitanje je samo – ima li tko tko će se odazvati? A to je zadatak svih nas: moliti, pratiti i hrabriti one koje Bog poziva. Crkva bez svećenika ne može disati, zato je i naše srce dužno kucati za duhovna zvanja.“
U duhu evanđelja i svećeničkog poziva, župnik nas je podsjetio: kao što se Isus nagnuo nad čovječanstvo i pomogao ranjenome, tako smo i mi pozvani naginjati se nad one koji su slabi i potrebni. Ljubav se ne mjeri riječima, nego djelima.
Vlč. Siniši Hegedušiću čestitamo 28. obljetnicu mlade mise i zahvaljujemo Bogu na njegovu svećeništvu. Neka ga i dalje prati zagovor Majke Božje Bistričke, neka mu Gospodin podari snage, zdravlja i ustrajnosti da i dalje bude pastir koji vodi Božji narod k izvorima života.
Nakon svete mise povodom blagdana Majke Božje Bistričke, župnik i vjernici su u znak zahvalnosti obišli oko oltara, a ministrant je podijelio sličice povodom Velike Gospe, 15. kolovoza, i proslave koja će biti u našoj jubilejskoj crkvi.
