Tekst i foto: Verica Josić
Velečasni kapelan Marko Šimundić predvodio je misno slavlje na svetkovinu Sveta tri kralja – Bogojavljenja, u župnoj crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini.
U homiliji je istaknuo kako se na ovaj blagdan slavi Božje objavljenje svim narodima u osobi Isusa Krista.
„Danas slavimo jedan veliki blagdan – Sveta tri kralja ili, teološki točnije, Bogojavljenje, odnosno Bogoobjavljenje. Slavimo trenutak kada se Bog u osobi Isusa Krista objavio svim narodima“, rekao je vlč. Šimundić.
Osvrćući se na evanđeoski prikaz trojice mudraca s Istoka, naglasio je kako oni predstavljaju sve narode svijeta – i pogane, i vjernike, i nevjernike. Put koji su prošli kako bi se poklonili novorođenom Kristu bio je dug i opasan, a za taj su put, istaknuo je, bile potrebne tri ključne kreposti.
Prva je bila ljubav prema istini – traženje prave istine i pravoga Boga, iako su bili pogani. Druga je bila odvažnost i hrabrost, jer putovati iz dalekog Istoka u Betlehem u ono vrijeme značilo je izložiti se mnogim opasnostima – razbojnicima, zvijerima i neizvjesnosti. Treća, i najvažnija, bila je poniznost.
„Zamislite kralja koji ima ugled, moć i bogatstvo, a dolazi se pokloniti naizgled malom djetetu. Za to treba velika poniznost“, naglasio je propovjednik.
Povezujući tu misao s otajstvom Utjelovljenja, istaknuo je kako se Bog upravo zato objavio kao dijete – da bi ga mogli susresti ponizni. „Ako se ne spustimo na razinu djeteta, ne možemo ga upoznati. Zato nam je poniznost potrebna da bismo istinski susreli Isusa Krista.“
Vlč. Šimundić pozvao je vjernike da i danas u svom životu njeguju te tri kreposti: traženje istine, hrabrost za hod s Bogom i poniznost u međuljudskim odnosima. Posebno je naglasio kako Bog od čovjeka ne traži materijalne darove, nego srce.
„Isus ne traži od nas zlato ni novac. On traži da mu donesemo svoje srce – to je najvažnije blago koje imamo.“
U drugom dijelu homilije osvrnuo se na pučku pobožnost blagoslova vode i soli, upozorivši na pogrešno, magijsko shvaćanje sakramentala. Podsjetio je na razliku između sakramenata i sakramentala te istaknuo kako blagoslovljena voda i sol djeluju isključivo po vjeri onih koji ih primaju.
„Ako ne živimo sakramentalno, ako ne molimo, ne ispovijedamo se i ne pričešćujemo, blagoslov ne može djelovati kao neka zaštita po automatizmu“, rekao je, upozorivši i na opasnost miješanja kršćanske vjere s praznovjerjem, gatanjem i raznim oblicima duhovne zablude.
Govoreći iz osobnog iskustva, posvjedočio je snagu blagoslovljene vode, ali je naglasio kako se zlo još više boji srca ispunjena Bogom, ljubavlju i praštanjem.
„Đavao se najviše boji srca koje ljubi, koje ne mrzi i koje prašta. Ako smo takvi, nemamo se čega bojati“, poručio je vjernicima.
Na kraju je potaknuo okupljene da blagoslovljenu vodu koriste s vjerom, blagoslivljajući svoje domove, bližnje i svakodnevni život – riječima, znakom križa, ali ponajviše djelima ljubavi.
Foto galerija: Verica Josić
