Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to nisu objavili tijelo i krv, nego moj nebeski Otac. I ja ti kažem: Ti si Petar i na toj stijeni sagradit ću svoju Crkvu, te je vrata podzemlja neće nadvladati. Dat ću ti ključeve Kraljevstva nebeskoga. Što god svežeš na zemlji, bit će svezano i na nebu, i što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno i na nebu.”
(Matej 16,17–19)
U Bazilici svetog Petra u Rimu posjetiteljima odmah upada u oči veliki prozor od alabastera na stražnjem zidu apside, koji prikazuje Duha Svetoga u obliku goluba. Ispod prozora nalazi se drevna drvena stolica, za koju se vjeruje da ju je koristio sveti Petar. U 17. stoljeću tu je drevnu stolicu slavni umjetnik Bernini okovao u broncu i potom postavio iznad oltara u apsidi. Stolicu okružuju kipovi četvorice ranih crkvenih učitelja. Dvojica predstavljaju istočnu Crkvu: sveti Ivan Zlatousti i sveti Atanazije, dok druga dvojica predstavljaju zapadnu Crkvu: sveti Ambrozije i sveti Augustin. Ovi veliki sveci simboliziraju univerzalnost Crkve, kako istočne tako i zapadne, kao i jedinstvo njihova teološkog nauka s autoritetom rimskog biskupa.
Iznad stolice nalaze se dva anđela koji zajedno drže tijaru s trostrukom krunom, koju koristi rimski biskup, simbolizirajući njegovu ulogu kao oca kraljeva, upravitelja svijeta i Kristova namjesnika. U drugim rukama svaki anđeo drži ključ, označavajući autoritet rimskog biskupa u pitanjima vjere i morala.
Današnja svetkovina ne slavi samo tu stolicu kao dragocjenu relikviju iz doba svetoga Petra, već i sve ono što ona predstavlja. Ovaj se blagdan formalno slavio u Rimu već u 4. stoljeću, ali čast vrhovništvu svetog Petra i njegovih nasljednika odavala se još od trenutka kada je Isus Petru povjerio njegovu jedinstvenu misiju.
