Objavila Verica Josić, 11. veljače 2025.
Sveta Crkva 11. veljače svake godine slavi Dan bolesnika i obilježava Marijino ukazanje u Lurdu. Brojni hodočasnici tada hodočaste u Lurd tražeći ozdravljenje te duhovno i tjelesno zdravlje.
– I mi smo se večeras ovdje okupili jer nam je također potrebno i jedno i drugo zdravlje, a na poseban način potrebno nam je i zdravlje duše. Ovaj današnji blagdan ustanovio je sveti papa Ivan Pavao II. 1992. godine kako bi potaknuo ljude različitih vjeroispovijesti da promisle o svojim mogućnostima, posebno u brizi i njezi oboljelih. Namjera je također zahvaliti svima koji skrbe o bolesnicima, bilo da su zdravstveni, socijalni, vjerski ili mnogi drugi djelatnici, kao i brojnim volonterima koji su u središte svoga djelovanja stavili bolesnike i njihove potrebe. Na ovaj veliki Marijin blagdan dolazimo našoj nebeskoj Majci, a Marija je ona koja nas nikada neće ostaviti same.
Ovaj blagdan potiče nas da još više budemo uz našu nebesku Majku da nam podari zdravlje duše i tijela, posebno kad nam možda svi okrenu leđa i kad mislimo da smo zaboravljeni. Nebeska Majka je ona koja je jedina sigurna zaštita i koja nas mnogostruko čuva od zla. Lurd je mjesto gdje hodočaste mnogi vjernici i bolesnici kako bi se izliječili, ponajprije od teškoća u duhovnom životu.
Lurd je također veliko mjesto obraćenja, gdje mnogi prihvaćaju svoju tjelesnu bol i bolest te svoj životni križ. Kako se nosi križ najbolje nam pokazuje sama Marija koja je zajedno trpjela sa svojim sinom Isusom. Marija nam upravo i svojim ukazanjima šalje poruke koje mogu biti djelotvorne u životu svakog čovjeka koji želi po njima živjeti.
Kada se vratimo u one davne 1858. godine, na današnji datum 11. veljače, 14-godišnja Bernardica imala je prvo od 18 ukazanja Blažene Djevice Marije u lurdskoj špilji.
To je bilo doba kada su se ljudi masovno počeli odvraćati od Boga, želeći utažiti žeđ za srećom i životom na mnogim lažnim izvorima. Marija se tada ukazala u Lurdu kako bi upozorila na pogrešnost takvih nastojanja i usmjerenja te pozvala modernog čovjeka da ponovno otkrije Krista, u kojem je radost i jedini izvor vode što teče u život vječni. Gospa se ukazala Bernardici u jednom pismu, koja je opisala svoje iskustvo ovako:
“Jednog dana 1858. godine, pođoh k obali rijeke Gave, skupljati drva sa dvije djevojčice i tamo čuh šum. Okrenuh se prema livadi, ali ne vidjeh ništa što bi se moglo micati. Podigoh glavu i ugledah pećinu, a u njoj gospođu odjevenu u bijelu haljinu. Bila je opasana plavim pojasom i na obje noge imala je žute ruže, iste boje kao i njezina krunica. Kada to ugledah, protrljah oči misleći da se varam. Potražih svoju krunicu i htjedoh se prekrižiti, ali ne mogoh dići ruku ka čelu. Pošto se ta gospođa prekrižila, pokušah i ja, premda drhtavih ruku, i napokon uspjeh. Počeh moliti krunicu, a gospođa je prebivala zrnca krunice, ali nije micala usnama. Kada završih molitvu, viđenje odmah nestade. Druge dvije djevojčice nisu ništa vidjele.”
Vidjelica ističe da je gospođa progovorila tek pri trećem ukazanju i pitala je hoće li dolaziti na isto mjesto kroz 15 dana. Također je rekla da prenese svećenicima da izgrade kapelicu na tom mjestu. Bernardica je dobila zapovijed da se napije vode iz male izvora koji se pretvorio u potok u kojem su mnogi bolesnici našli ozdravljenje. Zato je ovaj blagdan proglašen Svjetskim danom bolesnika.
Nakon više upita Bernardice da se predstavi, gospođa je sa smiješkom odgovorila: “Ja sam Bezgrešno Začeće”, što je kasnije proglašeno dogmom Katoličke Crkve. Gospa je Bernardici povjerila tri tajne. Deset godina nakon ukazanja, Bernardica je stupila u družbu karitativnih i školskih sestara u Neversu, gdje je dobila ime Marija Bernarda.
Često je pobolijevala, a tijekom cijelog života imala je napadaje astme. Siromaštvo, bolest i trpljenje obilježili su njezin život. Zbog bolesti, zavjet položila dvije godine kasnije, neposredno pred smrt. Shrvana teškim disanjem, srčanim smetnjama i bolovima u kostima, Bernardica je 16. travnja 1879. podlegla svojim patnjama.
Kada su je neposredno prije smrti još jednom zapitali što bi željela reći, izrekla je riječi: “Vidite, moj život je bio jednostavan. Gospa se sa mnom poslužila, a mene su onda poslali na put. Tu je moje mjesto, tu sam sretna i tu ostajem.” Preminula je sa riječima na usnama: “Sveta Marijo, majko Božja, moli za mene, grešnicu.” Nakon smrti, Bog je Bernardicu proslavio čudesnim ozdravljenjima.
Pokopana je u kapeli Svetog Josipa, usred samostanskog vrta u Neversu. Trideset godina nakon njezine smrti, povodom postupka za proglašenje Blaženom, otvorili su njezin grob i našli njezino tijelo bez i najmanjeg traga trulosti, dok su se pokrovi raspali, a križ zahrđao. Onako kako je tada ležala, danas počiva u lijesu obrubljenom zlatom i kristalom u samostanskoj kapeli u Neversu, u crnom redovničkom odijelu, pognute glave i raširenih ruku iznad srca. Mnogi hodočasnici nakon više od sto godina promatraju Bernardicu koja izgleda kao da spava. Bernardicu je 14. srpnja 1925. papa Pio XI. proglasio Blaženom, a 8. prosinca 1933. svetom. Njezin spomendan Crkva slavi 16. travnja, na obljetnicu njezine smrti.
Draga braćo i sestre, večeras smo došli s punim povjerenjem Blažene Djevice Marije. Želimo da večeras Blažena Djevica Marija pogleda na svakoga od nas. Dok radostno osjećamo da imamo nebesku Majku, molimo i za sve one koji trpe zbog tereta svoga križa.
Molimo za drage bolesnike i njihovo zdravlje. Molimo da prihvate svoju bolest kao milost i križ koji donosi obilne milosti. Mi uvijek dolazimo Isusu i Mariji da nas osnaže i ohrabre na ovom životnom putu, kako bismo prvo mogli prihvatiti sebe, svoju bolest i moliti za zdravlje.
Posebno dolazimo u ovu našu župnu crkvu, moleći Boga da nas nauči gledati život kroz prizmu vječnosti, i da vjerujemo da je ovaj život samo uvod u onaj koji dolazi. Bernardica je rekla da moli za grešnike, da ljudi dolaze u procesijama u špilju i da se na tom mjestu izgradi crkva. Najjasniji dokaz za istinitost lurdski ukazanja su brojna čudesa koja Marija čini u Lurdu.
Zato dolazimo posebno u ovu našu župnu crkvu, moleći Boga da nas nauči gledati svoj život kroz prizmu vječnosti, ali i da do kraja uzvjerujemo kako je ovaj život samo uvod u onaj koji dolazi.
Gospa je svetoj Bernardici rekla da moli za grešnike, da ljudi dolaze u procesijama u špilju, da se ovdje sagradi crkva i da svijet pozove na pokoru. Najjasniji dokaz istinitosti tih lurdski ukazanja su velika i brojna čudesa koja Marija čini u Lurdu.
Braćo i sestre, za vrijeme svoga zemaljskog života Isus je s velikom brigom posjećivao bolesnike. Liječio je svaku vrstu bolesti, bilo na tijelu, bilo na duhu, ali je svojim učenicima zapovjedio: „Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite. Besplatno primiste, besplatno dajte.“
Sveti Jakov svjedoči da je već u prvim vremenima Crkve postojala praksa bolesničkog pomazanja. On kaže: „Boluje li tko među vama? Neka dozove starješine Crkve; oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje. Molitva će vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se.“
Upravo se ove riječi uzimaju za obred sakramenta bolesničkog pomazanja, koji će uslijediti nakon ove propovijedi. Svećenik bolesnika pomazuje svetim uljem – najprije na čelu, a potom i na rukama. Preporučuje se prije primanja ovog sakramenta ispovjediti, kako bi se bolesnik mogao pričestiti i tako, osnažen, lakše podnijeti svoju bolest.
Imamo mnogo divnih primjera gdje su ljudi upravo po ovom svetom sakramentu ozdravili. A oni koji nisu primili tjelesno zdravlje, dobili su unutarnju snagu da mogu strpljivo nositi svoj križ. To je sakrament koji se može primiti više puta u životu, a namijenjen je svim vjernicima koji su teško bolesni, bilo na tijelu, bilo na duši.
Stoga se kršćani ne smiju bojati pozvati svećenika bolesniku. Štoviše, što se ranije pozove, veće su mogućnosti da će bolesnik ozdraviti. Ovaj sakrament daje bolesniku posebnu milost i suobličuje ga Kristu Patniku. Mogu ga primiti i djeca koja su teško bolesna.
Tijekom slavlja bolesničkog pomazanja svećenik maže bolesnika svetim uljem na čelu i rukama, govoreći: „Ovim svetim pomazanjem i svojim preblagim milosrđem neka te Gospodin milošću Duha Svetoga pomogne.“ Bolesnik odgovara: „Amen.“ Zatim svećenik bolesničkim uljem čini znak križa na rukama i govori: „Neka te slobodna od grijeha spasi i milostivo pridigne.“ Opet odgovaramo: „Amen.“ Nakon toga možemo učiniti znak križa i vratiti se na svoje mjesto.
Blaženi kardinal Alojzije Stepinac, veliki štovatelj Marije, znao je reći: „Ako je Marija toliko moćna nad tjelesnim bolestima, sigurno je moćna i nad bolestima duše, nad grijehom.“
Tjelesna bolest nije najteža; puno je teža bolest duše – grijeh. Time nam poručuje da Marija svojim čudesima želi potaknuti čovjeka na razmišljanje o tome da postoji Bog i da postoji život poslije ovoga svijeta.
Neka nam ovaj Dan bolesnika bude pod majčinskom zaštitom Marije za sve one koji trpe – za medicinsko osoblje, pastoralne djelatnike, svećenike, redovnike i redovnice te brojne volontere.
Povjerimo sve Mariji, Majci Božjoj i našoj Bezgrešnoj Djevici.
Čuj nas, Majko naša!
Čuj nas, Kraljice naša!
Čuj nas, najvjernija zagovornice Hrvatske!
Čuj nas!
Amen.
Bila je to završna molitva nakon večerašnje propovijedi vlč. župnika Siniše Hegedušića.
Foto galerija: Verica Josić
