Objavila VERICA JOSIĆ – 10. siječnja 2025.
Jedan od darova koje je Bog dao Crkvi po svetom Ivanu Pavlu II. bilo je njegovo naučavanje o krunici, a posebno pet otajstava svjetla koja je dodao moljenju krunice. Sada je očito da je razmatranje o Isusovom javnom životu iznimno obogatilo krunicu, jer je svaka riječ Isusovog propovijedanja i svako njegovo djelo puno svjetla i milosti. Vjerojatno je bilo teško odlučiti koja Isusova otajstva uključiti u ta otajstva svjetla, no teško je zamisliti da u njima ne bi bilo Isusovog krštenja. Tamo je izričito objavljeno otajstvo Trojstva te Isusov osobni identitet i poslanje.
„Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!“ (Mt 3,17) – to govori sve o tome tko je Isus. U tom evanđeoskom događaju također saznajemo o posebnoj svrsi Utjelovljenja. Bog se nije utjelovio samo da bi bio među nama, da bi nam bio blizak i doista uz nas, nego on postaje jedan od nas. Iako smo mi grešnici, a on je potpuno slobodan od grijeha, on se pridružuje dugačkom nizu grešnika koje je Ivan trebao krstiti. To je stalni podsjetnik ne samo na beskrajnu Božju ljubav prema nama nego i na njegovu beskrajnu poniznost. Bog voli nas jadne grešnike i to je krajnji razlog njegova utjelovljenja. Ne čudi da se o njemu govorilo da je prijatelj grešnika i carinika, da jede i pije s njima. Kao što je živio među grešnicima, tako će među njima i umrijeti na križu.
Isusovo krštenje je paradigma našeg krštenja. U krštenju postajemo stvarno djeca Božja. U Kristu i po Kristu postajemo uronjeni u otajstvo Trojstva. Postajemo udovi Mističnog Tijela Kristova, Crkve, hram Duha Svetoga, a Marija postaje naša Majka po milosti na novi i dublji način. Također, dobivamo udio u Kristovu poslanju, naime, u otkupljenju drugih ljudi i cijeloga svijeta. Posljednje riječi uskrsloga Gospodina upućene nama sažimaju sav njegov život i njegov zahtjev prema nama: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovijedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.“ (Mt 28, 18–20)
Pogledajmo sada kako Legija usvaja to bogato naučavanje Crkve o krštenju. Za početak jedan navod iz Priručnika: „Legija ima svrhu da svojim članovima i svima koji s njima dolaze u dodir pomogne da svoj kršćanski poziv žive u punini. Taj poziv svoje ishodište ima u krštenju. Po krštenju postajemo drugi Krist. „Postali smo ne samo drugi Kristi nego Krist sam.“ (Sv. Augustin)“ Dakle, tvrdimo da je naš kršćanski identitet posve kristocentričan po krštenju te da Legija ima svrhu pomoći svima koje susreće da potpunije žive svoje krsno posvećenje. To naučavanje Priručnika odražava vrlo precizno izričiti i često ponavljani nauk sv. Ljudevita Marije Montfortskog kako je prakticiranje prave pobožnosti prema Mariji usmjereno na to da nam omogući potpunije i učinkovitije živjeti naš krsni poziv.
Podsjetimo se najprije osnovnog načela u nauku našeg velikog legijskog učitelja. On kaže: „Kad bi pobožnost prema Presvetoj Djevici udaljivala ljude od Isusa Krista, trebalo bi je odbaciti kao đavolsku varku.“ (Rasprava o pravoj pobožnosti prema Djevici Mariji, br. 62) Naravno, nemoguće je da bi Marija činila išta drugo osim da nas vodi k Isusu.
A sada neka nam sv. Ljudevit objasni svojim riječima Marijinu ulogu u sakramentu krštenja: „Sva naša savršenost sastoji se u ovome: upriličiti se Isusu Kristu, s njim se sjediniti i njemu se posvetiti. Zato je, bez sumnje, najsavršenija od svih pobožnosti ona koja nas najsavršenije upriličuje Isusu, s njim nas sjedinjuje i njemu posvećuje. A pošto je Marija od svih stvorova najviše upriličena Isusu, dosljedno i pobožnost prema blaženoj Djevici, svetoj Majci našega Gospodina, više od ijedne druge pobožnosti posvećuje i upriličuje dušu Isusu. Pa što je neka duša više posvećena Mariji, to će više biti posvećena i Isusu Kristu. Eto, zato savršeno posvećenje Isusu nije ništa drugo nego savršeno i potpuno posvećenje sama sebe Presvetoj Djevici, a baš tu pobožnost ja naučavam. Drugim riječima, ta je posveta savršena obnova zavjeta i obećanja učinjenih na krštenju.“ (Rasprava o pravoj pobožnosti prema Djevici Mariji, br. 120)
To učenje sv. Ljudevita Montfortskog je temelj tvrdnje iz Priručnika koja kaže da Legija ima svrhu da svojim članovima i svima koji s njima dolaze u dodir omogući da potpunije žive mnogostruke milosti svojega krštenja. Ne možemo ispravno razumjeti Montfortovu pravu pobožnost prema Mariji ili legijsku duhovnost bez dubokog odnosa prema svom krsnom pozivu. Zadnjih desetljeća obnovili smo donekle svijest o Marijinoj prisutnosti i ulozi u sakramentu Euharistije. Sada je zazivamo kao ženu Euharistije. Bila bi velika milost kada bismo mogli obnoviti svijest o Marijinoj ulozi u našem krštenju: Marija nam najučinkovitije pomaže ostvariti naše krsne zavjete i obećanja.
Dopustite mi da zaključim riječima sv. Ivana Pavla II. koje su citirane u Priručniku: „Marijanska duhovnost i odgovarajuća pobožnost ima vrlo bogati izvor u povijesnom iskustvu osoba i različitih kršćanskih zajednica što žive među pucima i narodima sve zemlje. U tom smislu, među tolikim svjedocima i učiteljima takve duhovnosti rado podsjećam i na lik sv. Ljudevita Marije Grigniona Montfortskog koji je kršćanima ponudio posvetu Kristu po Marijinim rukama kao uspješno sredstvo da kršćanin može vjerno zaživjeti svoje krsne zavjete.“ (RMat 48)
