Mraclinci na hodočašću Majci Božjoj Bistričkoj

08
ruj

Rijeka ljudi okupila se ranim jutrom ispred župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije i i počela se slijevati ulicama Velike Gorice. Točnije, 1555 ljudi krenulo je na 29. zavjetno hodočašće prema svom odredištu i cilju. Krenuli su na put dug 42 km, od Velike Gorice do Marije Bistrice, častili su Gospodina i zahvaljivali Gospi što je svojim zagovorom očuvala grad od ratnih razaranja u Domovinskom ratu, moleći Marijin zagovor za Domovinu, za obitelji, roditelje i djecu, starce, djedove i bake, mladiće i djevojke, napredak u miru i zajedništvu, u ljubavi prema Bogu i bližnjemu, za otvorenost srca i uma i novi govor u ovom svijetu, kako bi, uz Božju pomoć, vrijedne ruke stavili na raspolaganje za dobrobit i rast Crkve i Domovine. Prije 29 godina, 3. rujna 1991., ondašnji je župnik velikogoričke župe Navještenja, monsinjor Josip Frkin, dao zavjet Mariji da će vjernici – bude li njezinim zagovorom Velika Gorica očuvana od ratnih razaranja – hodočastiti Majci Božjoj Bistričkoj i natrag. Hodočasnici prolaze kroz Veliku Goricu, Rakarje, Kobilić, Šćitarjevo (gdje obično u 7.30 ulaze na autocestu u smjeru Varaždina), Soblinec, Prepuštovec, Kašinu, Laz. Među prvima u Mariju Bistricu, već poslije 14.30 sati, stigli su i vjernici iz Mraclina.

Glavno euharistijsko slavlje u Mariji Bistrici u 18 sati predvodio je preč. Domagoj Matošević, rektor svetišta, uz župnika crkve Navještenja Blažene Djevice vlč. Norberta Ivana Koprivca, našeg župnika i dekana Đuru Saboleka i ostale svećenike našeg dekanata.

– Darujmo Gospodinu sve ono na što nismo ponosni, darujmo Gospodinu one ljude koje smo mi povrijedili i one koji su nas povrijedili. Molimo Gospodina da nas pomiri sa sobom i drugima, jer kršćani i Isusovi učenici su ljudi mira – riječi su kojima je preč. Domagoj Matošević završio svoju propovijed.

Nakon mise, umorni, ali punih srca i duše krenuli smo svojim kućama i članovima obitelji koji su nestrpljivo čekali detaljnije izvještaje i opise našeg pješačenja. Najželjenija stvar koju nam je na povratku bila u mislima, je Božja milost i blagoslov kako bismo i sljedeće godine opet bili na istom tragu, snazi i još većoj duhovnoj povezanosti s našom Nebeskom Majkom.