Objavila Verica Josić – 7. travnja, 2025.
Na petu korizmenu nedjelju, zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski predvodio je svečano euharistijsko slavlje, uz koncelebraciju župnika vlč. Siniše Hegedušića i kapelana vlč. don Hrvoja Bušića. U nadahnutoj homiliji, osvrćući se na evanđeoski događaj s preljubnicom, biskup je istaknuo kako Isus ne osuđuje grešnika, nego mu pruža novu priliku i poziva na obraćenje.
Draga braćo i sestre, poznata nam je ova zgoda iz Evanđelja, događaj s preljubnicom i Isusove riječi: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen.“ Vidjeli smo kako su ženu doveli farizeji i pismoznanci – oni koji su trebali bdjeti nad zakonom, ali i tumačiti ga. Međutim, nisu ni sami postupali po zakonu. Ako su ženu uhvatili u preljubu – gdje je tada bio muškarac? On je bio prvi odgovoran i po zakonu trebao je prvi biti kažnjen. Možda je i on stajao među tužiteljima.
Krivnja je obostrana, a opet – najčešće strada žena. A pred Bogom su jednaki i muškarac i žena. Jednako im je potrebno obraćenje i oproštenje. Tužitelji su druge optuživali, a sebe nisu vidjeli. Htjeli su provesti zakon – ali na lažan način.
To je evanđeoski događaj, ali zapitajmo se: koliko još uvijek starozavjetnog razmišljanja ima među nama, kršćanima? I danas imamo one koji rado i glasno optužuju – osobito putem medija – stvarajući nove temelje za nove podjele. Takvo društvo ne prašta, ne dopušta novi početak. Čak i kad netko odsluži kaznu, uvijek ostaje obilježen.
U takvom društvu, gdje svi ostaju krivci bez mogućnosti da se do kraja pokaju, život postaje nemoguć. Ljudi ne odlaze samo zbog novca – nego i zato što ne mogu živjeti u miru, jer ih netko neprestano vraća u prošlost i optužuje. A Bogu nisu najvjerniji oni koji nemilosrdno optužuju.
Sveti Pavao i prorok Izaija pozivaju nas da se ne vraćamo na ono što je bilo, nego da težimo onome što dolazi. Evanđelje nas poziva na novi život, ne na nostalgično ili frustrirano kopanje po prošlosti. Jer, tko ostaje u prošlosti – ostaje u smrti. Što se dogodilo, dogodilo se. Činjenicu grijeha ne možemo poništiti, ali možemo mijenjati svoje danas i svoje sutra.
Preljub – središnja tema ovog evanđelja – u Starom zavjetu bio je simbol nevjere izraelskog naroda prema Bogu. U prvim stoljećima Crkve, uz ubojstvo i otpadištvo, preljub je bio jedan od najtežih grijeha. A danas? Često ga se svodi na „usputnu avanturu“, bez svijesti o prekršenoj danoj riječi – ne samo prema supružniku, nego i prema Bogu. Brak je sakrament, a Božja ljubav je temelj tog saveza.
Zato Pavao govori da muž treba ljubiti ženu kao što je Krist ljubio Crkvu. Preljubom nije povrijeđen samo čovjek – nego i Bog. Rješenje? Isus ne kaže: „Rastavi se“, nego: „Idi i ne griješi više.“ To je teško, ali je istinsko rješenje. Isus ne opravdava grijeh, ali brani grešnika. Tu nas uči razlikovati grijeh od grešnika – grijeh treba mrziti, ali grešniku pomoći.
Jer onaj koji griješi, najviše je pogođen svojim vlastitim grijehom. Grijeh nas razara iznutra. To je najveća kazna. Samo nas Bog može osloboditi po sakramentu pomirenja.
Možemo li mi, na temelju evanđelja, razlikovati grijeh od grešnika? Možemo li to učiniti unutar svojih brakova, obitelji, susjedstava? Teško je. Ali Isus nas uči da prvo pogledamo sebe.
Zakon ne postoji zato da kazni, nego da sačuva. Ako ga tumačimo bez čovjeka – dolazi do strašne nepravde. Kako kaže latinska mudrost: „Summa ius – summa iniuria.“ Mnogo zakona – velika nepravda. I u Hrvatskoj danas imamo mnogo zakona – a tko ih uopće sve zna? I po njima smo često svi krivi.
Po zakonu je i Krist razapet. Po zakonu je zatvoren i kardinal Stepinac. Po zakonu je opljačkana i Hrvatska. A sve – zakonito. Zato nam Pavao poručuje – ne spašavamo se po djelima zakona, nego po vjeri u Krista.
Isus se sagnuo i pisao po tlu. Ne znamo što je pisao – ali znamo da je Bog time pokazao poniznost pred grešnicima. I pred onima koji optužuju i pred onima koji su optuženi. I nas poziva na poniznost pred vlastitim životom, pred svjetlom Evanđelja.
Jer svi smo nešto promašili, svi smo negdje pogriješili. Zato Isus kaže: „Ne sudite, da ne budete suđeni.“ Tko želi drugoga osuđivati, neka prvo pogleda sam sebe.
Isus vraća dostojanstvo poniženima i poziva uzvišene na poniznost. Evanđelje traži promjenu. Što se više približavamo Uskrsu, to su snažnije poruke milosrđa i obraćenja. Isus nas poziva: ako si jučer bio zao, danas budi dobar. Ako si danas pao, sutra se digni. Ali nemoj čekati.
Krajnosti su pogubne: preuzetnost – „Bog je dobar, pa mogu griješiti“ – i očaj – „Bog mi ne može oprostiti“. Juda se pokajao – ali nije imao snage pristupiti Isusu. To je ključ: pristupiti Isusu.
Ne bojmo se! Nema toga što Bog ne može oprostiti. „Budu li vaši grijesi kao grimiz, postat će bijeli kao snijeg“, govori Gospodin. Zato poslušajmo Isusa: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada ne griješi više.“ Amen.
Foto-video galerija: Verica Josić
