Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je misno slavlje i blagoslov naše župne crkve u Vukovini, koja je obnovljena nakon razornih potresa 2020. godine.
– Preuzvišeni oče nadbiskupe Dražene! Pozdravljamo Vas i želimo Vam toplu dobrodošlicu u našu župu Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini koja na ovim prostorima postoji već četiri stoljeća. Mijenjala je svoje granice kao i nebeske zaštitnike. Do 1856. godine župna je crkva bila u jednom selu posvećena svetom Jurju, ali zbog urušavanja stare župne crkve odlučuje se za novu gradnju na novom prostoru, ovdje gdje smo danas. Naš današnji župnik, velečasni Đuro Sabolek, 1987. dolazi u našu župu i od tada do danas ova se župa obnavlja i raste duhovno i materijalno. Župljani koji stoje danas ovdje pred Vama, u zajedništvu iščekujući slavlje svete misne žrtve, dolaze iz sela koji ovu župu čine: Vukovina, Staro Čiče, Gornje i Donje Podotočje, Kuče, Čička Poljana, Rakitovec, Turopolje, Buševec, Mraclin i Okuje. Iako skoro svako od ovih sela ima svoju kapelicu u kojoj se redovito slave mise, župna je crkva mjesto koje nas povezuje i ujedinjuje u zajedništvu naše župe. Naša župna crkva pogođena je potresom i od tada do danas proživljavala je obnovu, a s njom paralelno i kapela u selu Mraclin. Župna crkva uspješno je obnovljena darom Županije i nas župljana. Stoga nam je iznimna čast da ste, preuzvišeni oče nadbiskupe Dražene, došli blagosloviti našu župnu crkvu i kao duhovni pastir s nama proslaviti svetu misnu žrtvu. Hvala Vam što ste izdvojili svoje vrijeme i odazvali se na naš poziv. Oče nadbiskupe, dobro nam došli! – riječi su dobrodošlice koje je u ime svih župljana pročitala Sara Đurašin. Nakon toga se vjernicima i nadbiskupu Kutleši obratio velečasni župnik Đuro Sabolek.
– Zahvaljujem se dragome Bogu za dar ove crkve i vjeru ovoga naroda. Neka dobri Bog svojim blagoslovom nagradi sve dobrotvore. Posebno preporučujem u molitve djelatnike koji su se ovdje trudili i nikome se nije ništa dogodilo. Molite za nas i dobro nam došli!
Nakon toga nadbiskup je započeo misno slavlje. Uz našeg vlč. župnika Đuru Saboleka i vlč. kapelana Domagoja Topića suslavili su dekan preč. Norbert Koprivec, vlč. Marko Čolak, tajnik nadbiskupa vlč. Andrija Miličević i đakon Filip Pranjić. Misna čitanja čitale su Sara Đurašin, Anamarija Štuban i Ivan Dolibašić.
– Danas, kad na poseban način molimo za ovu župu, kada blagosljivljamo ovu crkvu i oltar, crkva pred nas stavlja zanimljiv tekst kako poštivati i vršiti Božje zapovjedi. To je povezano s današnjim događajem, jer se mi kao župna zajednica dolazimo u crkvu moliti. Nije crkva samo građevina, kamenje i sve drugo što se nalazi u njoj. Daleko je značajnija živa crkva to jest vi, djeca, mladi, odrasli i mi stariji. Upravo to je zajednica koja živi i koja vjeruje u ime Božje i koja se okuplja. Zato na temelju današnjeg evanđelja želim s vama razmišljati o tri bitne stvari. Prva stvar je održavati dan subotnji ili nedjelju. Primjetit ćemo da Isus Krist ide sa svojim učenicima, ali budući da su oni gladni uzimaju klasje i zrnje, jedu jer nemaju šta drugo jesti. Ali to su videli farizeji i optužuju ih. Zabranjeno je kršiti dan subotnji ako čovjek sebi nešto privrijeđuje da bi imao koristi, ali nije zabranjeno ako je čovjek gladan, ako je u velikoj potrebi. Ti farizeji su se držali zakona i nisu gledali potrebe čovjeka. Tako i mi vjernici nekada gledamo propise zakona i definicije ali to nije naša vjera. Vjera je nešto drugo. Uvijek treba gledati kako se Bogu približiti i imati milosrđa prema onim potrebitima.
Drugo jest svrha vršenja ovih odredaba. Kada pogledamo zašto je određen dan subotnji. Gospodin je odredio da se Izrael sjeti kako je bio rob i kako je bio oslobođen iz egipatskog ropstva. Da osjeti Božju slobodu koju je dobio Božjom intervencijom. Tako i mi, draga braćo i sestre, trebamo vršiti dan nedjeljni. Zato da znamo kako nas je Isus Krist svojom smrću i uskrsnućem oslobodio od grijeha. Zato je ova crkva i sagrađena i vaši preci su je napravili da bi mogli ovdje dolaziti i tolike se generacije mogle moliti. Ako vjerujete u Isusa Krista onda ova građevina ima smisla. Ako ne vjerujemo onda je ovo samo lijepa građevina, neki kulturni spomenik, ali nije vjerski. Zato, dragi roditelji, znajte svoju vjeru prenositi svojoj djeci. Nekada nekim ljudima pretjeranom ljubavlju činimo i štetu. Ako vidite da nešto nije u redu s vašim djetetom vi kao roditelji uvijek ste pozvani upozoriti svoje dijete, i ponekad reći i “ne”. Jer, ako roditelj ne radi korekcije kod svoje djece, onda će nastati velike posljedice jer ste upravo vi pozvani usmjeravati svoju djecu. Ne smije se biti prestrog, ali i pretjerana blagost čini štetu našoj djeci. I treća stvar koju danas možemo vidjeti je to da Isus farizejima govori da sve to čini okorijelost njihova srca. Jer kada je čovjek okorio i kada nema ljubavi prema drugima, onda sve gleda negativno, traži uvijek pogrešku kod onoga koga ne voli. Ali isto tako, s druge strane, kada nekoga volimo onda kod njega vidimo sve lijepo i dobro. Čovjek mora biti razborit i vidjeti pozitivne i negativne strane. Jer ne smijemo doći u tu fazu da budemo okorijeli i ništa ne vidimo i samo striktno želimo vršiti propise. Nije važno što će biti s tim čovjekom, hoće li taj propis uništiti tog čovjeka ili će mu pomoći. Zato smo svi kao vjernici pozvani da dolazimo u dom Gospodnji da posjećujemo svoje crkve i izvršujemo onu kršćansku obavezu. Isto tako smo svi pozvani da nedeljom ne činimo one poslove koje činimo svaki dan. Kada gledamo iz te perspektive onda vidimo da moramo izbjeći taj ritualizam u kojem nije važno kako će biti čovjeku. Daleko je važnije u životu što sam učinio nego ono što nisam izvršio i ono što mi zakon zabranjuje. Stari zakon je većinom zakon zabrana, a novi je ljubav. I ta ljubav treba se širiti što je moguće više i što je moguće na intenzivniji način. Zato nastojte ovu crkvu doživljavati kao vašu, ona je radi vas ovdje sagrađena kako bi pomogla vašem spasenju. Zato su svi pozvani da ljudima pomažu da spase svoju dušu. To je prvotno i bez toga sve ovo drugo što imamo nema smisla. U tom duhu i mi se molimo i tražimo od Boga oproštenje i budimo svjesni da smo grješnici, da smo ograničeni i da jedino uz njegovu pomoć i pomoć svetih sakramenata možemo zaslužiti spasenje. Još jedanput od srca vam hvala na svemu što činite i što ćete dalje činiti i neka dragi Bog blagoslovi vaše obitelji, neka vas prati u vašem životu – riječi su kojima je nadbiskup Kutleša završio svoj nagovor.
Na kraju se župnik velečasni Sabolek još jednom zahvalio nadbiskupu i poklonio mu dvije knjige.
– Hvala Vam na blagoslovu koji ste nam podarili. Vukovina ima svoju povijest. Kaže povjesnica da je na ovom mjestu u dva navrata bila drvena kapela Majke Božje. A ova se spominje da je izgrađena i posvećena 1658. godine za cara Leopolda. A u to vrijeme ovdje je djelovao isusovac Juraj Habdelić, rođen 1609. godine. Tada se školovala zajednica isusovaca. Omogućili su mu divno školovanje, rastao je duhom, ali i intelektualnom snagom. On je tu u gimnaziju digao na nivo sveučilišta, onda je od tog cara Leopolda bio poslan u Bratislavu. Nažalost bolest ga je spriječila. Evo, ovdje su njegova dva dijela. Zanimljivo, u ono vrijeme latinskog i njemačkog, on piše starohrvatskim jezikom. Kao veliki štovatelj Majke Božje napisao je ovo “Zrcalo Marijansko”. Još jedna lijepa knjiga i djelo “Pervi otca našega Adama greh” koju je obradila naša akademkinja gđa Marica Čunčić upravo na naum svetoga Ignacija i njegovih duhovnih vježbi. Neka Vas to podsjeća da ste bili u ovoj seoskoj župi, molite za nas uvijek i hvala Vam!
Foto – video galerija: Zvonimir Šafar
