DRUGO ČITANJE:
Iz Homilije nepoznatog pisca iz drugog stoljeća Pogl. 8, 1 – 9, 11:Funk 1, 153-157
Dok boravimo ovdje na zemlji, činimo pokoru. Poput gline smo u rukama oblikovatelja. Kad se posuda koju lončar oblikuje u njegovim rukama izobliči ili slomi, iznova je oblikuje. No, ako je posuda već u peći ispečena, onda je više ne može ispraviti. Isto tako i mi dok živimo na ovome svijetu, činimo pokoru za grijehe koje učinismo u ovome tijelu dok još imamo vremena za pokoru, da nas Gospodin spasi.
Jer kad jednom s ovoga svijeta pođemo, onda ne možemo više tamo gore ispovjediti svoje grijehe ni činiti pokoru. Tako, braćo, i mi ćemo vršeći Očevu volju i čuvajući čistim svoje tijelo te vršeći Gospodnje zapovijedi, postići život vječni. Gospodin naime veli u Evanđelju: Ako niste bili vjerni u malome, tko li će vam povjeriti velike stvari? Kažem vam: Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran. A time nam zapravo želi reći: Čuvajte svoje tijelo čistim i nek vaš biljeg ne bude okaljan da biste postigli život vječni.
Nek nitko od vas ne rekne da ovo tijelo neće biti suđeno niti da će uskrsnuti. Pazite: Kako li ste drugačije spašeni, kako li ste progledali negoli dok ste živjeli u ovome tijelu? Valja nam dakle tijelo čuvati poput Božjeg hrama. U ovome ste tijelu pozvani, u ovom ćete tijelu i doći onomu koji vas zove. Ako je Krist Gospodin, naš Spasitelj, koji je bio duh, postao tijelom i u tijelu nas pozvao, onda ćemo i mi u ovome tijelu primiti plaću.
Ljubimo se dakle međusobno da svi zajedno uđemo u kraljevstvo Božje. Dok imamo vremena da budemo iscijeljeni, predajmo se liječniku, svome Bogu, i uzvratimo mu plaću. Kakvu? Pokoru koja izlazi iz iskrena
srca. On naime sve unaprijed zna i prodire tajne našeg srca. Dajmo mu dakle hvalu i to ne samo hvalu što izlazi iz naših ustiju već i iz našeg srca da nas primi kao sinove. Jer Gospodin je rekao: Moja su braća oni koji vrše volju moga Oca.
