Objavila Verica Josić – 2. ožujka 2025.
U svojoj homiliji na osmu nedjelju kroz crkvenu godinu, vlč. župnik Siniša Hegedušić govorio je o prispodobi kojom nam Bog prenosi svoju poruku.
– Isus koristi prispodobe kako bi čovjek lakše razumio Božju poruku i mogao je primijeniti na vlastiti život. U današnjoj prispodobi Isus osuđuje licemjerje onih koji, unatoč vlastitim velikim manama, kritiziraju mane drugih.
Isus upozorava na ljudsku sklonost da kod drugih primjećujemo sitne pogreške, dok na vlastite uopće ne obraćamo pažnju. Dobro poznajući slabosti svojih učenika, Isus ih u svakoj prilici želi poučiti istinskom životu i ispravnom načinu ponašanja. Njega ne zanimaju društvene strukture, nego konkretan čovjek i njegov život.
Isus svojim učenicima, kao i nama danas, predaje mudrost života. Evanđelje nas uči da slijepac ne može voditi slijepca. U moralnom smislu, svi smo mi slijepi, bez iznimke. Zbog toga nam je potreban netko mudriji i pametniji da nas vodi kroz život. Često smo zarobljeni vlastitom nemoći i zaslijepljenošću te nam je potrebna tuđa pomoć da bismo se oslobodili. Opasno je osloniti se isključivo na samoga sebe.
Svaki čovjek postaje slijep zbog svojih grijeha, nevjere i oholosti. Isus oštro kritizira ponašanje farizeja i pismoznanaca, kao i tadašnje društvene elite. Iako su farizeji i pismoznanci bili marljivi i pouzdani u nekim stvarima – promicali su Sveto pismo, proroke, zakon i poticali ljude na vjernost savezu – ipak su bili slijepi za ono najvažnije: za Boga, njegov svijet i vršenje njegove volje. Imali su priliku vidjeti Isusa i njegova djela, ali ga nisu prepoznali kao Mesiju. Štoviše, usprotivili su mu se i postupno se sve više udaljavali od njega i njegova nauka, sve dok ga naposljetku nisu potpuno odbacili. Isus otvoreno konstatira da su slijepi za Božji svijet.
Isus je želio izliječiti njihovu duhovnu sljepoću i pozivao ih je da ga slijede. Danas Isus poziva i nas da preispitamo sami sebe i bolje se upoznamo. On upozorava učenike da ne sude drugima i potiče nas da se zapitamo što nam priječi ispravan pogled na svijet. Što nam ispunjava srce? Je li to ljubav prema Bogu i bližnjemu?
Mnogi danas traže krivce u drugima, dok sebe smatraju žrtvama. Ljudima je lakše uočiti tuđe pogreške i osuđivati druge, premda su i sami slabi i grešni. Vide trun u oku bližnjega, a ne primjećuju brvno u vlastitom oku. Prva istina današnjeg evanđeoskog nauka jest da lakše opravdavamo vlastite postupke nego postupke drugih. Druga istina je da svi mi imamo dva srca: jedno dobro, iz kojeg izviru plemenite misli i djela, i jedno loše, iz kojeg dolaze zli plodovi. Stoga se trebamo zapitati – jesmo li i mi slijepi?
I danas je svijet pun lažnih proroka koji nas žele odvratiti od Isusova evanđelja. Zato trebamo moliti za mudrost da znamo razlikovati dobro od zla, zrela stabla od neplodnih, zdrave plodove od trulih. Vrijeme je da se zapitamo: kako govorimo i kako šutimo u odnosima s ljudima oko nas? Znamo li šutjeti kad treba ili govoriti kada je šutnja pogrešna? Procjenjujemo li ljude samo po njihovim riječima ili možda i sami glumimo dobrotu umiljatim govorom?
Isusova poruka vrijedi za sva vremena: najprije ispravimo vlastite pogreške prije nego što osudimo tuđe. Istina je da nikada nećemo moći prepoznati sve svoje mane, ali to ne znači da imamo pravo kritizirati druge. Zato je važna Isusova zapovijed: „Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen.” Prije nego što nekoga ukorimo, trebamo se zapitati jesmo li i mi poput njega. Ako jesmo, možda je trenutak da zajedno plačemo i molimo. Ako nismo, sjetimo se da smo možda i mi nekada bili takvi ili da smo mogli biti. Stoga budimo strpljivi i ukoravajmo druge ne iz mržnje, već iz ljubavi i milosrđa.
Postoji priča o ženi koja se požalila prijateljici da joj je susjeda jako loša domaćica. Govorila je kako joj je kuća neuredna, a rublje koje suši na užetu prljavo. Prijateljica je prišla prozoru, pogledala i rekla: „Mislim da je njezino rublje čisto. Draga moja, pruge su na tvome prozoru.”
Teško je sagledati vlastite mane, ali lako vidimo tuđe. Brzo uočavamo tuđe nedostatke i prosuđujemo djela drugih, dok svoje postupke često ne preispitujemo. No promjena svijeta ne počinje promjenom drugih, već promjenom mene i tebe. Jesmo li spremni početi od sebe?
Znači li to da ne smijemo mijenjati druge? Ne, ali ključno je razumjeti redoslijed – najprije trebamo promijeniti sebe. Isus jasno kaže: „Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga, pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka brata svoga.” Prava promjena drugih počinje našom vlastitom promjenom. Kada mi rastemo u duhovnom životu, taj rast djeluje i na ljude oko nas. Isus nam u tome želi pomoći i ne želi da klonemo zbog vlastitih slabosti i grijeha. On nam pomaže da uđemo u istinu vlastitog srca i da u nama zavlada prava ljubav.
Ako želimo spasiti svoju dušu i duše drugih, ne smijemo odgađati promjenu. Trebamo početi sada, odmah, bez izgovora i odgađanja. Pošteno živjeti i druge pošteno voditi. Svatko od nas dobio je od Boga zadatak – donositi dobre plodove, ne samo riječima, već i djelima. To vrijedi u ovoj svetoj misi, ali i kada se vratimo u svoje domove, škole i radna mjesta.
Neka nam u tome pomogne Blažena Djevica Marija, koja neka za nas moli i vodi nas svome Sinu, Isusu Kristu, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.
Foto i video galerija: Verica Josić
