Prikazanje Gospodinovo – Svijećnica

02
velj

Uz svetkovine i blagdane Gospodnje unutar vazmenog vremena i božićnog vremena slave se tijekom godine i druga slavlja Gospodnja. To su blagdani: Prikazanje (2. veljače) i Preobraženje (6. kolovoza), svetkovina: Navještenja (25. ožujka), Tijela i Krvi Isusove, Srca Isusova, Presvetoga Trojstva i Krista Kralja.
Danas slavimo blagdan Prikazanja Gospodinova, koji se već slavi od 5. st., a od 10. st. mu je pridodan marijanski značaj.
Taj se blagdan sada nakon obnove lčiturgije ponovo prvenstveno slavi kao blagdan Isusova prikazanja u Hramu.
U središtu današnjega blagdana nisu oni koji ga prikazuju, njegova majka Marija i Josip, nego Isus koji je bio prikazan. Cijelo je Bogoslužje u perspektivi njegove žrtve kojom je svega sebe prikazao Ocu za spas svijeta.
Na Istoku se ovaj blagdan zove „susret“. Gospodin je u svom hramu susreo svoj vjeran narod u osobi Šimuna i Ane. I mi danas u bogoslužju susrećemo Krista, „svjetlo svijeta“.
Dakako, Isusova Majka Marija je sjedinjena s njegovim prinosom u jednu žrtvu, kako to pretkazuje starac prorok Šimun.
Četrdeset dana nakon Isusova rođenja, njegova ga majka Marija, vjerna Mojsijevu zakonu, prikazuje Bogu u jeruzalemskom hramu. Tako Isus, Sin Božji, rođen u vječnosti od Oca, bio je prikazan u hramu od Djevice Majke Marije i proglašen od Duha Svetoga preko usta proroka Šimuna kao »slava Izraela« i »svjetlost svih naroda«.
Isusovo prikazanje je žrtveno prikazanje za spasenje čovječanstva.
S ovim prvim žrtvenim prikazanjem Sina Bogu počinje također i misterij Marijinih trpljenja, skupa s mukom Isusovom, koja će doći do vrhunca pod križem umirućega Sina njezina.
Stoga križ Kristov bit će taj mač boli što će probosti srce i dušu Marijinu.
Svaki prvorođenac izraelskog naroda bio je uspomena njihova oslobođenja kroz Božji zahvat od velikoga egipatskoga ropstva, jer su bili sačuvani od pomorstva od strane anđela srdžbe Božje koji je te noći poubijao sve prvorođence ljudi i stoke egipatskog naroda počevši od faraonove kuće.
Zato su prvorođenci židovskog naroda bili posvećeni Bogu i njihovi roditelji su ih morali prikazivati u hramu kao žrtveni dar i otkupiti sa dvije grlice ili dva golubića. Tako su učinili Marija i Josip sa Djetetom Isusom.
Ali to Dijete Isus koji je prvorođenac Boga Oca i Marije Majke neće biti zapravo otkupljeno već će biti žrtvovano na oltaru križa da bi otkupio od ropstva Sotone i grijeha cijelo čovječanstvo.
Stoga Marijin čin prikazanja Isusa Bogu Ocu u hramu, pretvara se u bogoslužni čin prikazanja Isusa u Euharistiji.
To je zapravo žrtva Novoga Saveza između Boga i ljudi o kojoj nam govori već prorok Malahije u današnjem prvom čitanju.
Nakon što je prorok Malahije ukorio svećenike Staroga Zavjeta zbog njihova licemjerstva i nesposobnosti da prinesu Bogu čistu i svetu žrtvu on nagovještava dolazak dana Gospodnjeg kad će sam Bog doći u svoj hram kao sudac i uspostaviti novo bogoslužje njemu ugodno i milo.
Gospodin Bog kojega Malahija u proročkoj viziji gleda kako sam pohađa svoj hram jest Isus Krist.
On je i Anđeo Saveza koji će obnoviti i usavršiti Savez sinajski. Židovski je narod očekivao da će Mesija zaposjesti jeruzalemski hram. Zato Gospodin koji dolazi označen je kao »Anđeo Saveza« jer On treba da obnovi Savez između Boga i njegova naroda čišćenjem srdaca koje čini da vjernici mogu prikazivati žrtvu Bogu ugodnu.
I eto, dvoje staraca: Šimuna, koji »iščekivaše utjehu Izraelovu« i Ane, raspričane proročice koja, sva obuzeta radošću, »svima pripovijedaše o Djetetu«.
Starac Šimun se zaustavlja i kod Majke Isusove i upućuje Mariji proročanske riječi o njenom Sinu koje obuhvaćaju i njen osobni život.
Taj Marijin Sin Isus, iako je došao da bude Spasitelj svijeta, bit će mnogima na propast. Oko njega će se dijeliti i opredjeljivati ljudi. On kao »svjetlost na prosvjetljenje« svijeta nužno obvezuje ljude da se odluče ili za njega ili protiv njega.
U toj mučeničkoj sudbini svojega Sina sudjelovat će i Majka srca probodena.
Zato današnji blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu treba da nas uvijek iznova potiče da čiste duše, srca Bogu obraćena, prisustvujemo svakoj Misnoj žrtvi, tako da sami sebe Bogu za žrtvu prinosimo, sjedinjujući svoj život sa žrtvom Kristovom.
I mi danas u Bogoslužju susrećemo Isusa, svjetlost svijeta. Učinimo to u duhu vjere koju primismo na krštenju. Onima koji tu vjeru ispovijedaju kroz sav svoj život, Gospodin obećava konačan susret sa sobom u svom Kraljevstvu.