Na 30. nedjelju kroz crkvenu godinu, na misi u 11 sati u župnoj crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije, vlč. župnik Siniša Hegedušić govorio je o molitvi i poniznosti prema Isusovoj pouci iz današnjeg evanđelja.
Isus uči kako valja moliti, a Crkva nas u ovim nedjeljama liturgijske godine poziva na razmišljanje o molitvi. Današnje evanđelje prikazuje farizeja i carinika koji dolaze u hram na molitvu. Obojica su grešnici, ali njihovi pristupi otkrivaju različite duše i pitanje: „Tko sam ja pred Bogom?“
Farizej, oholo stojeći pred oltarom, hvali se: „Gospodine, zahvaljujem ti što nisam kao drugi, niti kao onaj carinik. Postim, dajem desetinu!“ Njegova molitva je samohvala, temeljena na vlastitim zaslugama. Farizeji su strogo slijedili Mojsijev zakon, vjerujući da im to jamči Božju naklonost, no Isus razotkriva njihovu dvoličnost.
Carinik, naprotiv, stoji daleko, kleči, spuštena pogleda, i moli: „Bože, smiluj se meni grešniku!“ Njegova molitva je iskrena, puna pokajanja. Iako je ubirao poreze, često nepravedno, svjestan je svoje grešnosti i moli za oproštenje. Isus hvali carinikovu poniznost, rekavši da je on otišao kući „opravdan“.
Od carinika učimo moliti svjesni svojih nedostataka, kajući se iskreno. Na početku mise izgovaramo: „Moj grijeh, moj preveliki grijeh“, moleći oproštenje za sveti susret s Bogom. Isusova pouka podsjeća nas: dobrota i pobožnost dolaze iz srca. Moramo prepoznati grijehe, pokajati se i ne osuđivati druge.
Bog vidi srce, a ne privid. Ako poput carinika priznamo slabosti i pokajemo se, Bog oprašta. Neka nam Blažena Djevica Marija pomogne moliti čista srca i voditi nas k njezinu Sinu. Svi smo potrebni Božjeg milosrđa – priznajmo svoju grešnost i zaiskajmo Njegovo milosrđe.
