Vlč. kapelan Hrvoje Bušić predvodio je u nedjelju, 20. srpnja, jutarnju misu u 9 sati u samostanu karmelićanki u Brezovici, povodom proštenja Gospe Karmelske i blagdana svetog Ilije proroka. Na slavlju se okupio velik broj vjernika, a liturgijsko pjevanje animirao je pjevački zbor iz Mraclina pod ravnanjem Antuna Kotteka.
Na početku homilije vlč. Bušić srdačno je pozdravio okupljene vjernike u svoje ime i u ime župnika, vlč. Siniše Hegedušića, a potom se osvrnuo na svetopisamska čitanja i duhovni smisao svetkovine.
U svojoj propovijedi istaknuo je kako nas i prorok Ilija i Blažena Djevica Marija uče što znači istinski tražiti Gospodina i ostati Mu vjeran i onda kad je teško. U svakodnevnim borbama, rekao je propovjednik, svatko od nas nosi čežnju srca koja se ne može ispuniti stvarima ovoga svijeta, nego samo susretom s Bogom.
– Gospodin vidi tvoju čežnju. Vidi tvoju borbu. I On dolazi – rekao je vlč. Hrvoje. – Ne želiš više samo preživljavati, nego živjeti. A da bi mogao živjeti, trebaš otvoriti svoje srce. I zato se nemoj bojati reći: Gospodine, ako sam našao milost u Tvojim očima, nemoj proći pokraj mene.
Podsjetio je i na likove Marte i Marije – dvije sestre koje na različite načine ljube Isusa. Dok jedna služi, druga sluša. Obje su važne i obje su primjer predanosti.
– Bog nam daje svakodnevne trenutke susreta – i u tišini, i u patnji, i u služenju, i u molitvi. Bitno je da se ne zatvorimo, da ne otvrdnemo u srcu, da ne mislimo kako znamo bolje od Boga. Marija nam pokazuje kako biti ponizan pred Gospodinom. Kako Mu se predati kao Majka, kao sestra, kao zagovornica – istaknuo je propovjednik.
Na osobit je način naglasio važnost Karmelske Gospe za redovnice karmelićanke, ali i za sve vjernike koji se utječu njezinu majčinskom zagovoru.
– Marija je ona koja vodi dijalog s Bogom za nas. I kad naše molitve nisu savršene, kad je naše srce tvrdo, ona kleči pred Sinom i moli: ‘Sinko, oprosti.’ I On je posluša, radi nje – rekao je.
Zaključujući homiliju, vlč. Hrvoje pozvao je sve okupljene da ne dopuste da Gospodin prođe pokraj njih neprimijećen, nego da mu otvore vrata svoga života – i trpljenja, i radosti, i svakodnevnog umora. Jer, kako je rekao, „na križu se može biti radostan – ne zato što je lako, nego zato što znaš da tvoj život ima smisao“.
Na kraju je zahvalio Bogu za dar karmelskog reda, za molitvu i prisutnost sestara karmelićanki, kao i za povezanost njihove zajednice s vjernicima iz župe Vukovina.
Nakon mise uslijedilo je tradicionalno druženje uz delicije časnih sestara: kolače, čajeve i sokove.
Foto galerija: Verica Josić
