Veliki četvrtak – Evanđelje po Ivanu 13, 1–15
Večeras ulazimo u sveto vrijeme — vrijeme prijelaza, kako ga naziva i današnje Evanđelje. “Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu.” Sve što će se dogoditi u naredna tri dana – muka, smrt i uskrsnuće – događa se u svjetlu ljubavi. Ljubavi koja ide do kraja.
Upravo u tom duhu Isus pere noge učenicima. Učitelj kleči pred svojim učenicima, ne da bi pokazao slabost, nego snagu poniznosti i služenja. Ljubiti do kraja ne znači samo umrijeti za druge – to znači svakodnevno služiti, biti malen, staviti tuđe potrebe ispred svojih.
Petar je bio zbunjen: “Zar ti da meni pereš noge?” I mi često tako razmišljamo – da Bog treba biti daleko, velik, nedodirljiv. A Isus pokazuje da je prava veličina upravo u blizini, poniznosti i služenju.
Večeras nas Isus poziva da ne budemo samo promatrači, nego nasljedovatelji: “Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.”
Učimo od Njega kako ljubiti – tiho, jednostavno, svakodnevno, do kraja.
Upravo tim činom poniznosti i služenja Krist ostavlja svoju posljednju lekciju prije muke: da ljubav nije riječ, nego čin. Crkva danas, slaveći Misu Večere Gospodnje, u kojoj se spominjemo ustanove Euharistije i svećeničkog reda, uključuje i čin pranja nogu dvanaestorici vjernika, prema Gospodinovu primjeru. Nakon pričesti, Presveto se prenosi na posebno mjesto za klanjanje, u tišini se ostaje uz Gospodina u Getsemanskoj noći, a oltar se ogoljuje — znakom da započinje vrijeme žalosti, ali i dubokog iščekivanja Uskrsa.
U našoj župnoj crkvi PBDM u Vukovini, danas će Misa Večere Gospodnje biti u 18 sati.
