– Draga braćo i sestre, današnji blagdan svetkovina Svih svetih je radosna svetkovina i neba i zemlje. Danas slavimo jednim blagdanom sve one koje imamo u kalendaru tijekom čitave godine u tolikim spomendanima, blagdanima i svetkovinama, ali i one nepoznate koje ne pozna veći broj ljudi, a možda su njihovu uspomenu već izgubili i njihovi najbliži. Sveci su ljudi koji su s nama živjeli, koji su sada u kraljevstvu Božjem, za nas mole i zagovaraju nas, to su oni koji su na cilju, u punini života u radosti Presvetoga trojstva. To su ljudi koji su za svog zemaljskog života uvijek ljubili Boga, Njemu predali svoj život i Njegovu riječ i živjeli poput svetoga Pavla. Dobar boj bili, trku završili i vjeru sačuvali. To su ljudi koji su se mučili i trpjeli, padali, dizali se, ali sve to strpljivo izdržali. Neke znamo poimenice, mnogima se molimo, tražimo njihovu pomoć i zaštitu, nosimo i njihova imena i njima se ponosimo. Oni su postigli svoj cilj i smisao svojega života i možemo reći kako su oni upravo proslavljeni u nebu i oni su Nebeska crkva. Svetih i blaženih je nebrojeno. Zato je Crkva u svojoj mudrosti odredila jedan dan u godini kada su zajednički misli na sve svete i blažene, poznate i nepoznate. One dobre duše koje su svojom ljubavlju i žrtvom omogućili svima nama upravo ovaj sadašnji život. To su naša braća i sestre. To su naši roditelji i naši prijatelji i oni koji su nas zadužili svojim životom, svojom ljubavlju, svojom brigom i žrtvom za sve nas. To su, sigurni smo u to, i naši preminuli članovi obitelji i oni koji su nam prenijeli vrijednost i naše vjere i poštenja i časti i ponosa. Naučili su nas kako poštivati i voljeti ljude, ovu zemlju, ovu domovinu. Od njih smo i primili osjećaj za druge, sućut za nevoljne, solidarnost sa siromašnima i potrebnima. Oni su nam upravo unijeli osjećaj zahvalnosti i ljubavi prema Bogu i ljudima. Zato molimo Gospodina da i oni budu među tim mnoštvom spašenih koji u nebu Boga veličaju. Crkva želi danas da mi. promatrajući duše svetih u nebu. i sami razmišljamo o svome životu, o svome cilju. Nebo treba započeti upravo živjeti ovdje na zemlji, a to znači živjeti vrednote koje vole čovjeka prema nebu. A te vrednote upravo je Isus i danas nabrojio u evanđelju – osam blaženstava kao putevi kojima čovjek može doći do cilja i do sjedinjenja s Bogom u vječnosti. Blaženstva su za nas poruke koje uvijek ulijevaju i snagu i ohrabrenja, ali to je i Isusova čestitka svima onima koji Božju riječ drže i po njoj žive. I tako Isus govori žalosnima, krotkima, gladnima i žednima pravednosti, milosrdnima, mirotvorcima čistima srcem, progonjenima zbog vjere u Njega, da je njihovo Kraljevstvo nebesko. Isusov govor o blaženstvima nam poručuje da sretan može biti samo onaj koji želi usrećiti svoje bližnje i druge ljude. Zato ako želiš biti sretan, pomozi drugome da i on to ostvari. U ovom našem svakidašnjem životu, ovaj svijet je pun suza i tuge i boli, ali zato ga mi možemo učiniti boljim i sretnijim samo ako budemo uvijek slijedili Isusa Krista. Jer to je taj jedini put koji će nas dovesti na cilj našeg životnog putovanja gdje su svi oni sveti koji su tamo otišli prije nas s kojima se i mi jednog dana možemo upravo susresti u Očevom domu.
Poslije mise u 11 sati bila je posveta župnoga groblja i posveta pojedinačnih grobova.
