Kasno sam te uzljubio, ljepoto tako stara i tako nova, kasno sam te uzljubio! A eto, ti si bio u meni, a ja izvan sebe. Ondje sam te tražio nasrćući na ta lijepa bića koja si stvorio, ja rugoba. Ti si bio sa mnom, a ja nisam bio s tobom. Mene su daleko od tebe držale one stvari koje ne bi postojale kad ne bi bile u tebi. Zvao si me i vikao, probio si moju gluhoću, zabljesnuo si, sijevnuo si i rastjerao moju sljepoću, prosuo si miomiris, a ja sam ga upio pa uzdišem za tobom, okusio sam ga pa gladujem i žeđam, dotakao si me, i sad gorim mirom tvojim.
DRUGO ČITANJE:
Iz Ispovijesti svetog Augustina, biskupa Knj. 7, 10, 18; 10, 27: CSEL 33, 157 – 163. 255
O vječna istino, o istinita ljubavi, o ljubljena vječnosti!
Opomenut tako da se vratim samome sebi, ušao sam pod tvojim vodstvom u svoju nutrinu; to sam mogao jer si ti postao mojim pomoćnikom. Ušao sam i vidio slabašnim okom svoje duše iznad istoga oka svoje duše, iznad svoga duha svjetlo nepromjenjivo, ne ovo obično svjetlo i vidljivo svakom tijelu niti je ono bilo kao od iste naravi, samo veće kao kad bi ovo svjetlo mnogo i mnogo jasnije svijetlilo i sve stvari obuzelo svojom veličinom. Ne, ono svjetlo nije bilo takvo, nego drugo, mnogo drugačije od svih ovih. Niti je tako bilo iznad moga uma kao ulje nad vodom, ili nebo nad zemljom, nego ono bijaše više, jer me je ono stvorilo, a ja bijah niže, jer sam bio stvoren od njega. Tko pozna istinu, pozna to svjetlo.
O vječna istino, istinita ljubavi, o ljubljena vječnosti! Ti si Bog moj, tebi uzdišem danju i noću. čim sam te upoznao, ti si me podigao k sebi da vidim kako ima nešto što bih trebao vidjeti i kako još nisam takav da bih mogao vidjeti. Zabliještio si moj slabi pogled zračeći u me žestoko i ja uzdrhtah od ljubavi i straha. I spoznah da sam daleko od tebe u kraju gdje je sve različno od tebe, i bilo mi je kao da čujem tvoj glas iz visine: »Ja sam hrana jakih: rasti pa ćeš me jesti. I nećeš ti mene pretvarati u sebe kao hranu svoga tijela, nego ćeš se ti promijeniti u mene«.
Tražio sam put na kojem bih skupio snage koja bi me osposobila da uživam tebe, ali ga nisam nalazio dok nisam zagrlio Posrednika između Boga i ljudi, čovjeka Isusa Krista, koji je iznad svih stvari, Bog, blagoslovljen uvijeke, njega koji nas zove govoreći: Ja sam put, istina i život, i hranu, koju još bijah preslab uzimati, miješa s tijelom, jer Riječ tijelom postade, da nam tvoja mudrost, po kojoj si sve stvorio, mlijekom u ranom djetinjstvu.
