DRUGO ČITANJE:
Iz Pisama Sulpicija Severa (Pismo 3, 6. 9 – 10. 11. 14- – 17. 21: SC 133, 336 – 344)
Martin, siromašan i skroman
Martin je davno prije znao svoj kraj. Rekao je braći da je blizu rastavljanju od svojega tijela. Međutim, postojaše razlog da posjeti biskupiju Candes. Kler je naime te crkve bio u međusobnoj neslozi. Martin, želeći uspostaviti mir, sve i znajući kraj svojih dana, nije odbio da poradi takva slučaja krene na put. Držao je da će to biti odličan završetak njegovih kreposti ako povraćeni mir ostavi u Crkvi.
Boraveći dakle neko vrijeme u selu ili u crkvi kamo je otišao, uspostavivši mir u kleru, Martin je već pomišljao da se vrati u samostan. Odjednom ga stanu napuštati tjelesne snage i pozvavši braću upozori da već i umire. Podigne se tuga, svi se ražalostiše i u jedan glas jadikovahu: „Zašto nas, oče, ostavljaš? Kome nas, rastužene, prepuštaš? Napast će vuci grabežljivi tvoje stado; tko će nas, kad je pastir mrtav, braniti od njihovih ujeda? Istina, znamo da ti čezneš za Kristom, ali tvoja je nagrada sigurna i odgođena neće biti umanjena; radije se smiluj nama koje ostavljaš.“
Makar je uvijek srcem uranjao u Gospodina punog milosrđa, kažu da je, ganut tim plačem, sam zaplakao. Obrativši se Bogu Martin je onima koji su plakali ovom riječju odgovorio: „Gospodine, ako sam još nužan za tvoj narod, rad ne otklanjam; neka bude tvoja volja.“
O neizrecivog li muža! Rad ga ne nadjača niti ga smrt svlada. Nije se spremnije priklonio ni jednoj strani, niti se prestrašio smrti niti je otklonio živjeti! Očiju i ruku stalno usmjerenih u nebo, nesavladivi duh nije popustio u molitvi. Kad su ga prezbiteri, koji su tada k njemu došli, molili da malo zgodnije legne i tako olakša tijelu, rekao je: „Pustite, braćo, pustite da radije gledam nebo nego zemlju kako bi se duh već zaputio svojim putem kojim mu je ići Gospodinu.“ Dok je to govorio, vidio je kako blizu stoji đavao. Reče: „Zašto stojiš tu, okrutna životinjo? Ništa nećeš, krvniče na meni naći; prima me krilo Abrahama.“ S tom riječi predade duh nebu. Martin je, veseo primljen u krilo Abrahama; Martin, siromašan i skroman, bogat ulazi u nebo.
