Objavila Verica Josić – 2. veljače 2025.
Draga braćo i sestre,
Prije samog početka ove moje današnje propovijedi, svima vama koji nosite ime Marija, Marijan, Mario, Marina, želim sretan i blagoslovljen imendan. Katolička crkva danas slavi blagdan Prikazanja Gospodinova, koje se dogodilo u Hramu u Jeruzalemu, četrdeseti dan nakon Isusova rođenja u štalici u Betlehemu. Ovo je blagdan koji nosi dva imena: Svijećnica i Prikazanje Gospodinovo.
Naziv Svijećnica dolazi od obreda procesije sa svijećama kojom vjernici izražavaju vjeru da je Isus Krist svjetlo života. Ime Svijećnica utemeljeno je na riječima proroka starca Šimuna u Hramu, kada je rekao za Isusa: “On je svjetlo za prosvjetljenje naroda.” Ova svetkovina nastala je u izraelskom zakonu kao spomen izlaska iz egipatskog ropstva, kada su u Egiptu bili pobijeni prvorođenci, a Egipćani su otvorili vrata da Izraelci izađu iz ropstva.
Prema starom židovskom zakonu, žena koja je rodila sina nije smjela sudjelovati ni u posvećenju ni ući u prostor Hrama dok ne prođe 40 dana nakon rođenja sina. Tog propisa su se pridržavali Josip i Marija. Zakon je također propisao da nakon 40 dana majka prinese za žrtvu jednogodišnje janje, ili ako je siromašna, dvije grlice ili dva golubića.
Draga braćo i sestre, prikazanje djece u Hramu moglo se reći da je bio običaj, ali ovdje se radilo o nečemu puno većem, kao što je prorok Malahija izrekao: “I doći će iznenada u Hram svoj, Gospod kojeg vi tražite, i anđeo saveza kojeg vi želite.” Šimun i Ana, promatrajući malog Isusa, u tom trenutku prepoznaju Njegovu sudbinu smrti na križu za spasenje svih naroda i to navješćuju otajstveno svima. Isus Krist je za nas vjernike svjetlo svijeta, rekao je da svaki koji vjeruje u njega postaje to isto svjetlo, ali to svjetlo nije zamjensko i nije svjetlo obične svijeće, to svjetlo je sam Bog.
Današnji blagdan je doista pun značenja i poruka, ali jedna od glavnih poruka današnjeg slavlja je upravo svijeća. Svijeća koju blagoslivljamo na početku ove svetkovine. U obitelji se marijanska svijeća može paliti u različitim prigodama i na velike blagdane.
Kada možda dođe nevrijeme i grmljavina, može se staviti upaljena u prozor kad mjesto prolazi tijelovska procesija. Ova svijeća nosi se i na krštenje novorođenčadi i na prvu pričest kao spomen na krštenje, ali se isto tako stavlja u ruku umirućeg kao hrabrenje i kao znak nade u vječni život. Za koji dan slavit ćemo i blagdan Blaženog kardinala Alojzija Stepinca, koji je upravo na Svijećnicu ponio upaljenu svijeću uz koju je preminuo desetoga veljače.
Ovo današnje slavlje je također prilika da obilježimo i Dan života. Možemo reći kako je ljudski život danas ugrožen na mnoge načine u svijetu pa čak i omalovažen. Možda je dobro se i pitati da li mi svoje obitelji odgajamo za ljubav i sebedarje.
Sveti Ivan od Križa je rekao da duša koja hodi u ljubavi niti se sama umara, niti umara drugoga. Zato je važno svakodnevno hrabriti djecu i pomoći im dok napreduju u mudrosti kako bi jednog dana mogli postati samostalni i sposobni za životni poziv. I tada će biti zahvalni roditeljima koji su ih odgajali za slobodu i odgovornost, ali i osposobili za život.
Roditelji će u tome naći veliku radost i nagradu za svoj trud. Bogu su potrebni ljudi i Bog izabire ljude za svoje djelo. Zato je važno čuti, prihvatiti, poslušati i vjerovati Isusu.
Postoji jedan događaj koji govori o tome kako je jedan bogataš, vojvoda Kristofor, bio dobar i praktičan katolik. Jednog dana, dok je šetao, susreo je jednog čovjeka i razgovarao s njim. Na kraju je bogataš htio svog sugovornika bogato nagraditi, ali ovaj je odbio bilo što primiti. Rekao je: “Ne treba mi, gospodine, vi meni ne možete dati većeg dara od onoga što ste mi već dali. Iskazali ste mi najveće dobročinstvo koje sam cijeli život želio.”
Bogataš ga je pitao: “Koje je to dobročinstvo?” Čovjek je odgovorio: “Obratili ste mog sina.” Bogataš se začudio i rekao da ne poznaje njegovog sina. Tada mu je čovjek objasnio: “Moj sin bio je veliki grešnik, nisu pomogle opomene roditelja. No, kada je jednog dana vidio kako ste ušli u kapelicu, pošao je polako za vama. Vidio je kako se pobožno molite. To ga je potaknulo da se i on promijeni, da redovito ide u crkvu i vrši svoje dužnosti.”
Evo što može učiniti dobar primjer. Bogataš je svojim primjerom postao pravi apostol koji dovodi ljude Isusu. I svaki kršćanin može biti apostol i može privesti Kristu druge svojim uzornim kršćanskim životom.
Danas je dan posvećen životu. Od 1997. godine, odlukom svetog pape Ivana Pavla II., ovaj današnji dan je i svjetski dan posvećenog života.
Molimo danas na poseban način za posvećene osobe, svećenike, redovnike i redovnice, kao i za bogoslove i sjemeništarce. Molimo za njihovu ustrajnost, vjernost i predanost životu. Molimo i za nova duhovna zvanja, posebno u našoj župi, koja će nastaviti njihovo djelo. Svi smo primili dar života od Boga i od svojih roditelja.
Možda nikada nismo rekli hvala. Ako nismo, danas je prilika da im to kažemo. Sklopimo ruke i zahvalimo Bogu, svojim roditeljima i svima koji su nam pomogli doći na ovaj svijet, poput naših djedova i baka. I znajmo, dar života i svijeća jednog dana će govoriti.
Neka više ljudi osjeti ljepotu svjetla. Gledajući ovu svijeću, koju smo donijeli na blagoslov, možemo izreći molitvu prije odlaska sa svijeta: “Primi, Gospodine, ovo svjetlo koje se gasi, zaogrni ga svojom ljubavlju, i daj mu da vječno svijetli u zajednici svetih.”
Ova propovijed velečasnog župnika Marijana Hegedušića podsjetila nas je na duboku simboliku Svijećnice i na važnost da budemo nositelji svjetla i nade u svijetu. Neka nam Gospodin udijeli snage da svojim životom svjedočimo Njegovu ljubav i dobrotu.
Foto galerija: Zvonimir Šafar i Verica Josić
