Tijelovo i tijelovska procesija

30
svi

Iz današnjeg blagdanskog nagovora vlč. kapelana Domagoja Topića.

– To je najveći dar uz život vječni kojeg nam je podario naš Bog: podario nam je sebe, samoga sebe, jer se odlučio žrtvovati poradi nas. Isus nije došao dokinuti Stari zavjet nego ga dopuniti. On uzima na sebe teret našeg grijeha, On uzima na sebe našu smrt, On uzima na sebe našu muku. Ali, zapitajmo se sami, koliko u toj hostiji mi vidimo živoga Boga. Vidimo tijelo Kristovo. Ili to već primamo po nekom defaultu. Što je i razumljivo, jer smo ljudi, ali da bi živjeli sakramentalni život, da bi se približili Bogu, treba nam jedan duhovni, intelektualni napor. Stalno si posvješćivati da primamo tijelo Kristovo. Da primamo živoga Boga. Moj Krist sada silazi na ovaj žrtvenik i tu je među nama. Ne postoji ni jedna religija, nijedna vjera, gdje se Bog žrtvovao, gdje se dao čovjeku zauvijek. S druge pak strane mi se toga Boga ne trebamo bojati. I to je ljepota te očinske ljubavi, te prijateljske ljubavi, te prijateljske ljubavi s Njime. On prolijeva svoju krv za mene i za tebe, On daje svoje tijelo za mene i za tebe. Dozvolimo si da nam ova Tjelovska procesija ne bude samo još jedan trenutak na suncu i vremenu, nego trenutak živoga Boga koji je s nama u našem životu, koji je prisutan u našem mjestu, koji nam se dao. I dozvolio da ga častimo u Presvetom oltarskom sakramentu. Dozvolimo si taj trenutak blagovanja toga tijela i radosti u svome srcu. Da se vidi na nama da smo blagovali živoga Boga!  

Foto galerija: Mladen Štuban