​Tradicionalno hodočašće župljana iz Vukovine u Brezovicu: Zajedništvo pod okriljem Gospe Karmelske

19
srp

Tekst i foto: Verica Josić

U nedjelju 19. srpnja, vjernici Župe Pohoda Blažene Djevice Marije iz Vukovine hodočastili su Gospi Karmelskoj u samostan u Brezovici.

Na svečanom misnom slavlju u 9 sati okupio se velik broj hodočasnika koji su u molitvenom zajedništvu i zahvalnosti iskazali štovanje Blaženoj Djevici Mariji od Gore Karmela.

Euharistiju je predvodio vlč. Marko Šimundić, koji je na samom početku uputio tople riječi dobrodošlice svim prisutnima. U svojoj je homiliji dotaknuo jedno od najdubljih pitanja koje muči svakog čovjeka – pitanje postojanja zla u svijetu nasuprot Božjoj ljubavi. Istaknuo je kako Bog nije stvoritelj zla, već je čovjeku darovao slobodu koju ljudi, nažalost, često zloupotrebljavaju, što dovodi do grijeha, nepravde i patnje. Osvrćući se na evanđeosku prispodobu o pšenici i kukolju, poručio je da Bog strpljivo čeka obraćenje svakoga čovjeka te da konačni sud pripada jedino Njemu.

Vlč. Šimundić posebno je pozvao vjernike da ne traže zlo u drugima, nego da preispituju vlastito srce i svakodnevno rade na osobnom obraćenju, dodavši da Bog kroz posljedice grijeha dopušta ljudima da uče i duhovno sazrijevaju. Na kraju propovijedi zahvalio je na daru karmelskih sestara, naglasivši da su njihove molitve i žrtve velika snaga Crkve, te je pozvao okupljene da ih redovito prate u svojim molitvama i utječu se majčinskom zagovoru Gospe Karmelske.

Ljepoti liturgijskog slavlja svojim je pjevanjem pridonio Župni zbor iz Mraclina pod vodstvom Antona Koteka, stvorivši posebno svečano i molitveno ozračje. Pri završetku mise, župljani su izrazili zahvalnost karmelskim sestrama na njihovu gostoprimstvu i molitvenoj podršci. Posebnu i emotivnu zahvalu uputili su priorici Stepinčeva Karmela u Brezovici, s. Ilijani Tereziji od Karmelske Gospe, inače rođenoj kao Ankica Cvetnić u Mraclinu, zahvalivši joj na srdačnom dočeku i trajnoj duhovnoj povezanosti s rodnim krajem. Hodočašće je proteklo u znaku dubokog zajedništva i molitve, a vjernici su se kućama vratili duhovno obogaćeni, preporučivši svoje obitelji i cijelu župnu zajednicu nebeskoj Majci.

Dok je dio župljana hodočastio u Brezovicu, u župnoj crkvi u Vukovini misno slavlje predvodio je nadbiskupski tajnik vlč. Domagoj Topić.

U svojoj nadahnutoj propovijedi vjernicima je približio duboko značenje nedjeljnog evanđelja, istaknuvši kako nam Crkva donosi ove tekstove da bi nas potaknula na preispitivanje i spriječila da se ulijenimo u svojoj vjeri. Evanđelje nam, prema njegovim riječima, nudi predukus vječnoga života i posljednjih dana, o kojima govori i Knjiga Otkrivenja, no Isus te istine već sada otkriva kroz prispodobe. Pojasnio je kako je Isus, boraveći u okolici Jeruzalema i po selima, namjerno koristio jednostavne, prizemne slike iz svakodnevnog težačkog života – poput zemlje i rada – kako bi ga običan čovjek mogao razumjeti, prilagođavajući se uvijek onima koji ga slušaju. Vlč. Topić je naglasio kako je i nama danas važno na jednostavan način objasniti tko smo i što smo, stavivši u središte promišljanja dvije ključne prispodobe.

Prva od njih bila je prispodoba o gorušičinu zrnu, za koje je propovjednik slikovito podsjetio da je iznimno sitno, ali kada izraste, pretvara se u bogato i veliko stablo. Tom je slikom ohrabrio vjernike koji se ponekad osjećaju malima, slabima, zaboravljenima ili ostavljenima od ljudi pa i od Crkve, poručivši im da će, ako se odluče hraniti pravom hranom – Kristom – i ljubiti Njega, izrasti u velike ljude koji će svojim plodovima moći služiti drugima, čak i onima koji ih nisu cijenili ili voljeli. Osvrnuvši se na drugu prispodobu, onu o pšenici i kukolju, vlč. Topić je progovorio o Božjem milosrđu.

Iako u svijetu često vidimo nepravdu i pitamo se zašto loši ljudi napreduju dok dobri pate, Božji odgovor koji brani slugama da odmah počupaju kukolj krije puninu njegova milosrđa. Bog, naime, strpljivo daje priliku svakome da se promijeni i postane žito. Propovjednik je to usporedio s roditeljskom i djedovskom ljubavlju koja se grčevito bori za djecu unatoč njihovim nesavršenostima, zaključivši da nas milosrdni Bog nikada ne ostavlja.

Na samom kraju, pozvao je vjernike da ne osuđuju druge i ne zaborave da i sami ponekad mogu biti kukolj, već da tijekom predstojećeg tjedna promišljaju kako iz malog gorušičina zrna izrasti u veliko stablo, hraneći se Kristom i dopuštajući Božjoj milosti da mijenja njihova srca.