Objavila Verica Josić – 17. travnja 2025.
Večerašnjim obredom započelo je sveto Vazmeno trodnevlje – liturgijski spomen posljednjih dana Isusova života na zemlji, njegove muke, smrti i slavnog prijelaza k Ocu u uskrsnuću. Ti posebni događaji zauvijek su usmjerili tijek ljudske povijesti, a sve započinje Isusovom oproštajnom večerom s učenicima.
Večeras su svi, okupljeni na ovom svetom mjestu, Isusovi učenici. Obavljeni su obredi ustanovljenja Euharistije u znak poslušnosti njegovoj posljednjoj želji, ponavljajući riječi i geste njegove posljednje večere, čineći spomen koji ovjekovječuje njegov čin ljubavi. U ovom obredu uključeni smo u njegovo predanje za život svijeta.
Na početku mise zazvonila su sva zvona, koja sada utihnu sve do Vazmenog bdjenja. Čitana je Božja riječ kroz čitanja iz Knjige Izlaska, Prve poslanice Korinćanima i Evanđelja po Ivanu, koja su otkrila dubinu i smisao ove večeri.
Misna čitanja: otajstvo pashalnog janjeta i Euharistije
U prvom čitanju, iz Knjige Izlaska, čuli smo kako Bog zapovijeda Mojsiju i Aronu da narod Izrael blaguje pashalno janje – znak oslobođenja iz egipatskog ropstva. Ova večera postaje trajni spomen Božje vjernosti i izbavljenja.
U drugom čitanju, iz Prve poslanice Korinćanima, sveti Pavao prenosi riječi ustanovljenja Euharistije: „Ovo je tijelo moje… Ovo činite meni na spomen.“ Tako Crkva sve do danas, u svakom obredu mise, obnavlja tajnu Isusova darivanja.
Evanđelje po Ivanu prikazuje nam Isusa koji pere noge učenicima – čin poniznosti i ljubavi koji nas poziva na služenje jedni drugima. Isus kaže: „Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.“
Homilija vlč. župnika Siniše Hegedušića
U homiliji, župnik Siniša Hegedušić naglasio je kako je Veliki četvrtak početak Svetog trodnevlja i dan ustanovljenja dvaju velikih sakramenata: Euharistije i svećeništva. Isus, znajući da mu se bliži muka, ostavlja svoje učenike – i nas – s najvećim darovima: svojim Tijelom i Krvlju, i pozivom da i mi budemo poslužitelji ljubavi.
„Euharistija je srce Crkve,“ rekao je vlč. Siniša, „hrana vječnog života, Božji zagrljaj u kojem nas Krist trajno susreće.“ Podsjetio nas je na čudo u Buenos Airesu iz 1996., kad se posvećena hostija pretvorila u tkivo srčanog mišića – znak da je Euharistija živi Krist među nama.
Posebno je istaknuo važnost svećenika: „Bez Euharistije nema svećenika, ali bez svećenika nema ni Euharistije. Svećenik se daje Bogu na raspolaganje, da preko njega Krist preobražava svijet.“
Pozvao je vjernike da redovito dolaze na svetu misu, jer „ako prestanemo dolaziti na misu, naše kršćanstvo postaje samo vanjština.“ Sveti Ignacije Antiohijski nazvao je Euharistiju „lijekom besmrtnosti, protuotrovom protiv smrti“. Bez nje nema duhovne snage, ni hrabrosti za nošenje životnih križeva.
Na kraju homilije, vlč. Siniša sve je vjernike pozvao na vjernost Kristu, molitvu za svećenike i aktivno sudjelovanje u svetim obredima trodnevlja.
Prijenos Presvetog i početak Isusove muke
Na kraju mise, Presveto je preneseno na pokrajni oltar, u znak Isusova povlačenja u Getsemanski vrt. Tu počinje njegova muka: tjeskoba, znoj krvi, izdaja, osuda. U tišini i molitvi, vjernici su ostali pokraj oltara – u klanjanju, razmatranju i molitvi, uključujući osobito sve koji trpe, posebno one koji su nepravedno pogođeni životnim križevima.
Tijekom cijelog misnog slavlja i obreda, uz župnika Sinišu Hegedušića služio je i kapelan don Hrvoje Vušić, i mnogi vjernici čitači i molitelji.
Najava obreda Velikog petka
Sutra, na Veliki petak, Crkva ne slavi Euharistiju, nego se okuplja u 18:00 sati na obrede Muke Gospodnje, s posebnim činom ljubljenja križa. Veliki petak je dan posta i nemrsa, dan tišine, sabranosti i zahvalnosti za dar spasenja.
Završna molitva
Obred su prisutni vjernici zaključili molitvom:
„Ljubljeni naš Spasitelju, Isuse Kriste, posveti sav naš život: naše duše i tijela, molitve i rad, boli i trpljenja, suze i pokore, radosti i žalosti, osobito posljednje trenutke našega života. Čuvaj nas da te nikada ne zaboravimo, da te nikada ne uvrijedimo. Pomozi nam da te ljubimo svim srcem i da ti vjerno služimo, kako bismo nakon zemaljskog putovanja, po zaslugama tvoje presvete Krvi, prispjeli u nebo. Amen.“
Silazimo večeras s Tobom u Getsemani, Gospodine. Hodimo za Tobom kroz noć izdaje i muke. Ova noć nije kao sve druge. Ova noć je početak našeg spasenja.
Foto i video: Verica Josić
