Tekst i foto: Verica Josić, 12. siječnja 2025.
Propovijed vlč. župnika Siniše Hegedušića s današnje mise na blagdan Krštenja Gospodinova.
– Draga braćo i sestre, božićno vrijeme privodi se kraju. Ovih dana prisjećamo se ključnih trenutaka Isusova života: Njegova rođenja i krštenja. Rođenjem Bog postaje čovjek, a krštenjem Isus započinje svoje javno djelovanje među ljudima.
Kada se dijete rodi, upisuje se u rodni list: tko su mu roditelji, kada i gdje je rođeno, kako se zove. No, nigdje ne piše kakva će osoba postati, hoće li prihvatiti drugoga kraj sebe ili će se zatvarati u vlastiti svijet, tražeći u svima greške. Život je poziv na ljubav i zajedništvo, a ne na osuđivanje i udaljavanje.
Isusov život u Nazaretu bio je tih i povučen, sve do trenutka kada je došao na rijeku Jordan kako bi primio krštenje od Ivana Krstitelja. Na tom susretu između Ivana i Isusa očitovala se važnost obraćenja i duhovnog očišćenja. Ljudi su dolazili u velikom broju, priznajući svoje grijehe i tražeći novi početak. Ivan ih je uranjao u vodu Jordana, simbolički ih čisteći i pripremajući ih za dolazak Mesije.
Današnje evanđelje govori upravo o Isusovu krštenju. Taj trenutak označio je prijelaz iz skrovitosti u javno djelovanje. Isus je, premda bezgrešan, primio krštenje kako bi se solidarizirao s grešnicima i pokazao put pokajanja. Prilikom krštenja, nebo se otvorilo, a Duh Sveti sišao je na Njega poput goluba. Glas s neba rekao je: “Ti si Sin moj ljubljeni, u tebi mi sva milina.” Bog se objavio kao Otac, Sin i Duh Sveti, potvrđujući Isusovu božansku misiju.
I mi smo po krštenju postali djeca Božja. Krštenje nije samo sakrament oproštenja istočnoga grijeha, već i ulazak u zajednicu vjernika, u Crkvu. Pečat krštenja neizbrisiv je. Možemo ga pokušati sakriti, ali iz duše ga nitko ne može ukloniti. Roditelji krste svoju djecu kako bi ih oslobodili okova grijeha i uveli u slobodu djece Božje. Roditelji su prvi odgajatelji u vjeri i ključni su pomagači u duhovnom rastu svoje djece.
Primiti sakrament krštenja, a ne živjeti po načelima vjere, znači zanemariti taj dar. Kao članovi župne zajednice, pozvani smo sudjelovati u njezinu životu, redovito prisustvovati svetim misama i njegovati svoj odnos s Bogom. Kada postanemo odrasle osobe, naš vjerski život ovisi o nama samima.
Želio bih vas potaknuti da se prisjetite datuma svoga krštenja. To je bio dan velikog slavlja, dan kada ste postali dio Božje obitelji. Kao što pamtimo datum rođenja, trebali bismo pamtiti i dan našeg duhovnog rođenja – krštenja. Taj dan nas podsjeća na našu pripadnost Bogu i na obvezu da živimo u skladu s vjerom.
Isusovo krštenje primjer je za nas. Kao što su se na Njegovu krštenju otvorila nebesa, tako su se i nama otvorila vrata Božje milosti. Ta vrata ostaju otvorena uvijek, pozivajući nas da se vraćamo Bogu, bez obzira na naše slabosti i grijehe. Bog nas uvijek prihvaća, kao što je otac iz Isusove prispodobe prihvatio svog izgubljenog sina.
Priča o čovjeku koji je, izlazeći iz zatvora, napisao pismo svojim bližnjima može nas inspirirati. U pismu je zamolio da objese bijelu maramu na stablo ispred kuće ako su ga spremni ponovno prihvatiti. Kada je stigao kući, ugledao je stablo puno bijelih marama, znak bezuvjetne ljubavi i dobrodošlice. Bog nas prihvaća na sličan način – s ljubavlju i bez uvjeta.
Krštenjem smo pozvani širiti radost i ljubav. Često se bojimo Božjega suda, ali ne smijemo zaboraviti da smo svi djeca istog nebeskog Oca, koji nas voli i čeka naš povratak. Sakrament krštenja nije samo obred; on je znak Božje ljubavi prema nama i temelj naše vjere.
Na kraju, želim vas potaknuti da zahvalite Bogu na daru krštenja, kao i svojim roditeljima i kumovima koji su vas uveli u zajednicu vjere. Zahvalimo i svećenicima koji nas kroz život vode sakramentima i propovijedanjem Božje riječi.
Neka nam Gospodin udijeli snagu da živimo po vjeri i nosimo Kristovu ljubav u svojim svakodnevnim djelima.
Foto-video galerija: Verica Josić
