Vlč. Siniša Hegedušić je od malena bio vezan uz Crkvu. „Rođen sam 9. svibnja 1971. godine u Zagrebu od oca Marijana i majke Marije rođ. Ožeg. Imam sestru Marijanu i brata Mateja. U mojoj obitelji se svakodnevno molilo, a nedjeljom slavilo Gospodina na euharistijskom slavlju. Volio sam moliti, čitati Sveto Pismo i svakodnevno ići na svetu misu i ministrirati. Osnovnu školu završio sam u Dugavama, a srednju matematičku informatičku školu u Zagrebu 1990. godine. U prvom razredu srednje škole počeo sam sve više osjećati Božji poziv. Učionica u srednjoj školi imala je lijepi pogled prema katedrali i tu sam svaki odmor mogao biti povezan u molitvi sa katedralom. Odlučio sam se odazvati na Božji poziv. Jedini cilj mi je bio potpuno predati se Gospodinu i vršiti njegovu volju, na najbolji mogući način. Danas se često sjetim Isusovih riječi: ‘Ne izabraste vi mene, nego Ja izabrah vas’. Bog je dopuštao da taj odgovor u meni sazrije. Na moju odluku da pođem za svećenika najviše je utjecalo obiteljsko ozračje i prijateljski odnos sa župnikom i kapelanima kao i sa sestrama uršulinkama s. Ljiljanom Radošević i s. Jasnom Lučić”.
Prije upisa na Katolički bogoslovni fakultet vlč. Siniša je odslužio vojni rok u Nišu. „Nakon odsluženja vojnoga roka godinu dana u Nišu upisao sam 1991. godine Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu. Diplomirao sam na 1996. godine, te sam iste godine 13. listopada zaređen za đakona Zagrebačke nadbiskupije. Đakonski praktikum vikendom sam obavljao u Župi sv. Ivana Krstitelja u Zelini pod vodstvom župnika, vlč. Ivana Šestaka”.
Temeljne odrednice svećeničke službe: euharistija, molitva i podjeljivanje sakramenata
Vlč. Siniša bio je zadnja generacija kandidata koje je za svećenike redio kardinal Franjo Kuharić. „Svećeničko ređenje imao sam 29. lipnja 1997. u zagrebačkoj katedrali, a mladu misu slavio sam u Dugavama 13. srpnja 1997. godine. Đakonsko ređenje i svećenički red primio sam po rukama pokojnog zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića. Na dan ređenja bilo nas je 25 đakona koji smo primili sakramenta svećeničkog reda u tijeku euharistijskog slavlja održanog na blagdan sv. Petra i Pavla u zagrebačkoj katedrali i to je bila zadnja generacija koju je redio pokojni kardinal Kuharić”.
Foto: Privatni album
Sa svećeničkog ređenja vlč. Siniša posebno pamti kardinalove riječi o temeljnim odrednicama svećeničke službe. „Navodeći Isusove riječi izgovorene kod Cezareje Filipove “Što govore ljudi tko je Sin Čovječji!” i “A vi što vi kažete tko sam ja?” te Petrov odgovor “Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga” kardinal je ustvrdio kako na “toj Petrovoj vjeri, na toj ispovijesti stoji Crkva. Sjećam se njegovih riječi: ‘Na toj Petrovoj vjeri također danas u ovoj zagrebačkoj katedrali prihvaćamo otajstvo ređenja: da se u ovim mladim ljudima dogodi Kristov poziv i Kristovo poslanje, da propovijedaju i ispovijedaju istu vjeru koju je Isus Krist povjerio apostolima’. U propovijedi je meni posebno stavio na srce temeljne odrednice svećeničke službe: euharistiju, molitvu i podjeljivanje sakramenata. Sjećam se da je propovijed kardinal završio svjedočenjem zlatomisnika iz Brazila, župnika Feliciana Branca koji je, govoreći o životnom iskustvu svećeničkog življenja naveo poniznost, jednostavnost, poslušnost i vjernost kao četiri kreposti koje su učinile da njegov život uistinu bude “misa””.
Prvo mladomisničko slavlje u župi u Dugavama
Mlada misa vlč. Siniše Hegedušića bila je prva u povijesti župe. „Moja mlada misa bila je 13. srpnja 1997. u župnoj crkvi Sv. Mateja apostola u Dugavama – Novi Zagreb. Bilo je to prvo mladomisničko slavlje u povijesti te župe osnovane 22. svibnja 1978. dekretom tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Kuharića, i tada je bio župnik u Dugavama vlč. Mijo Gorski. Propovijed tijekom svete mise uputio je don Frane Dragun, koji je tada bio župnik župe Putniković (s Brijestom) i Žuljane u Dubrovačkoj biskupiji. Nažalost don Frano Dragun preminuo je u subotu, 29. kolovoza 2020. godine u Općoj bolnici u Dubrovniku, u 78. godini života i 51. godini svećeništva. Za mladomisničko geslo izabrao sam riječi iz Psalma 40, 8-9: “Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju Tvoju!“. Zahvaljujem Bogu za dar poziva kojeg sam primio, jer je svećenik čovjek na putu k ljudima s riječju u ustima, s kruhom u rukama, s ljubavlju u srcu: biće iznad neba i zemlje. Ljude zagovara kod Boga i Božju stvar kod ljudi. Svećenik je svjedok uskrsne vjere. Nastavlja djelo apostola kojima je uskrsli Krist dao nalog da neustrašivo propovijedaju da je Krist Sluga Patnik koji nas je otkupio, Pravednik i Svetac, Začetnik života, pravi Bog i pravi čovjek”.
Foto: Privatni album
„Križ – uzor i put kojim treba ići”
Vlč. Siniša ističe da nas Isus svakodnevno poziva na prihvaćanje križa. „Za sve nas križ je naš uzor i put kojim treba ići. U ovim teškim trenucima pomozimo jedni drugima nositi križ jer on je znak ljubavi, povezanosti i jedinstva s Bogom i međusobno. Križ poziva na praštanje i ljubav, a ljubav je upravo križ: živjeti, trpjeti i umrijeti za drugoga. Molimo Gospodina da hrabro nosimo križ i slijedimo Krista raspetog i uskrslog jer u križu je spasenje, život i uskrsnuće. Neka nam Gospodin svima daruje svijetli pogled u tamne doline našega života i neka nam dadne novu snagu i hrabrost. Tu tražimo snagu za daljnje putovanje kroz pustinju života. I nemojmo nikada posustati na tom putu traženja cilja i smisla našega života! Neka nam Krist Gospodin uvijek bude jasan znak i putokaz prema vječnoj sreći i vječnom životu! Unatoč svim poteškoćama koje nas snalaze ostanimo hrabri i nepokolebljivi u svojoj vjeri! Neka nam na tom putu pomogne i Blažena Djevica Marija!”
