Sveti Ivane, tvoje je srce bilo dirnuto stradanjem mnogih napaćenih dječaka koji su živjeli u siromaštvu i zatvoru. Ljubio si ih Kristovim srcem i donio im nadu. Molim te, zagovaraj me kako bih mogao vidjeti Krista u svim ljudima, radeći na njihovoj izgradnji kao službenik pun ljubavi Božjega suosjećajnoga srca.
Sveti Ivane Bosco, moli za mene.
Najmlađi od trojice sinova, Ivan Bosco rođen je u siromašnoj obitelji u sjeverozapadnoj Italiji, u ruralnom selu Becchi. Njegov otac, poljoprivrednik, preminuo je kada je Ivan imao samo dvije godine. Do dvanaeste godine Ivan je uzdržavao svoju obitelj radeći kao pastir i pomoćnik.
Nadahnut snom u dobi od devet godina, Ivan je nastojao brinuti o dječacima kojima je bilo potrebno vodstvo. Već od desete godine posjećivao je predstave zabavljača koji su izvodili žongliranje, mađioničarske trikove i akrobacije. Ivan je proučavao njihove nastupe i potom ih oponašao pred drugim dječacima, uvijek uključujući molitve unutar predstave i dijeleći lekcije naučene iz nedjeljnih propovijedi.
Nakon što je Ivan u dobi od dvanaest godina napustio obiteljski dom u potrazi za poslom, privukao je pozornost novozaređenog svećenika i budućeg sveca, oca Josipa Cafassoa. Otac Cafasso je prepoznao Ivanove intelektualne darove i pomogao mu u obrazovanju. Uz pomoć skromnih sredstava od Ivanove majke, otac Cafasso omogućio je Ivanu da se upiše u sjemenište s dvadeset godina. Nakon šest godina studija Ivan je zaređen za svećenika.
Otac Ivan pridružio se ocu Cafassu u Torinu kako bi nastavio studij na Institutu svetog Franje, gdje je otac Cafasso bio zadužen. Zajedno su služili siromašnima i zatvorenicima, brinuli o djevojčicama u internatu i pomagali u seoskim župama. U zatvorima je otac Ivan postao svjestan velikog broja dječaka kojima je bila potrebna pomoć. Njegov je plan bio osnovati oratorij koji bi tim dječacima pružio strukturu i svrhu. Podučavao ih je zanatima, osiguravao hranu i smještaj te im davao vjeronauk, moralno vodstvo i nadu. U roku od deset godina, otac Ivan pomogao je čak 800 dječaka u potrebi.
Manje od desetljeća kasnije, 1861. godine, neki od dječaka kojima je otac Ivan bio mentor poželjeli su slijediti njegove stope i pomagati drugima. Ivan je, zajedno sa svećenicima, sjemeništarcima i gimnazijalcima, osnovao Družbu svetog Franje Saleškog. Vatikan je službeno odobrio Salezijanski red 1869. godine. Godine 1871. otac Ivan proširio je svoju misiju osnivanjem salezijanskog redovničkog reda žena pod nazivom Kćeri Marije Pomoćnice, za skrb o djevojčicama. Konačno, 1874. osnovao je Salezijance suradnike, laičku organizaciju koja je surađivala s muškim i ženskim salezijanskim redovima.
Sveti Ivan Bosco prepoznao je potrebe problematičnih, siromašnih, zatvorenih i siročadi, ali dobrodušnih mladih dječaka. Pružao im je disciplinu ispunjenu ljubavlju, prijateljstvo, obrazovanje, vještine za život te osjećaj obitelji unutar svog oratorija. Njegova se briga za te dječake prelila u srca mnogih drugih, a Bog je preko njega spasio brojne duše, podigavši vojsku radnika za ovu misiju.
Razmislite o osobama u svom životu koje su problematične, napuštene, osramoćene ili se suočavaju s drugim teškoćama. Nastojte nasljedovati svetog Ivana Bosca, prepoznajući dobro u njima i pomažući im pronaći nadu u njihovim borbama.
