Sveti Toma, slušao si Božji glas, razmatrao Njegovu objavu i upotrijebio svoje darove kako bi te istine podijelio s Crkvom. Molim te, zagovaraj nas da otvorimo svoj um mnogim istinama koje nam Bog želi objaviti, kako bi sama Istina postala središte našeg životnog poslanja. Sveti Toma, moli za nas.
Među najvećim intelektualcima u povijesti Crkve, sveti Toma uzdiže se daleko iznad ostalih. On nije samo crkveni doktor, već mu se daju titule anđeoski doktor, obični doktor i univerzalni doktor. Teško je podcijeniti utjecaj koji je sveti Toma imao na crkveni nauk i intelektualno razumijevanje vjere.
Sveti Toma rođen je u velebnom dvorcu u središnjoj Italiji, u blizini grada Akvinske. S pet godina započeo je školovanje u poznatom benediktinskom samostanu Monte Cassino, gdje je njegov stric bio opat. S četrnaest godina preselio se na Sveučilište u Napulju, gdje je došao u kontakt s članovima dominikanskog reda. Pet godina kasnije uvelike je razočarao svoju obitelj odlučivši se za dominikance umjesto benediktinaca, koji su u to doba imali počasno mjesto u europskom feudalnom sustavu.
Dominikanci su poslali Tomu u Pariz, gdje je postao učenik intelektualnog diva brata Alberta, danas poznatog kao sveti Albert Veliki. Posebno ga je privukla Aristotelova filozofija, koja će postati temelj većine njegovih budućih djela. Tijekom studija pod vodstvom brata Alberta, Toma je postajao sve suzdržaniji u razredu, rastući u vrlini poniznosti. Zbog šutljivosti i debljine tamo su ga prozvali “nijemim volom”, ali Albert Veliki na to je rekao: “Taj nijemi vol jednom će tako riknuti da će cijelim svijetom odjeknuti”.
Godine 1252., u dobi od dvadeset i šest godina, brat Toma dobio je od pape naslov “Majstor teologije”. Sljedećih dvadeset i dvije godine posvetio je pisanju knjiga, propovijedi, komentara na Sveto pismo, pa čak i skladao neke od najljepših crkvenih pjesama, uključujući “Pange lingua”. Nastavio je djelovati kao učitelj, propovjednik i papinski teolog u Parizu, Napulju, Orvietu i Rimu.
Među svojim brojnim djelima, sveti Toma najpoznatiji je po “Summa Theologica”, ili “Sažetku teologije”, koji nikada nije dovršio. Nakon što je jednom prilikom tijekom mise doživio viziju, rekao je svom pisaru, bratu Reginaldu, da više ne može pisati. Na bratovo pitanje zašto, odgovorio je: “Reginalde, ne mogu, jer mi se sve ovo što sam napisao čini poput slamke.” Brat Toma umro je sljedeće godine nakon niza bolesti.
Unatoč svojoj briljantnosti, sveti Toma bio je iznimno skroman i iskren. Mistik, veliki štovatelj Presvetog Sakramenta, jednom je klečući pred raspelom doživio susret sa Spasiteljem koji mu se obratio: “Ti si o meni tako lijepo pisao, što želiš kao nagradu?” Toma je odgovorio: “Samo tebe, Gospodine!”
